Sa koordinatoricom takmičarskog programa Internacionalnih teatarskih susreta Sandrom Ikanović Jovičić za Bilten smo razgovarali o aktuelnostima na teatarskim susretima u Brčkom.
Sa gledišta nekoga ko je na Susretima prisutan duži niz godina, koje su to pozitivne i negativne promjene koje su se desile tokom dvije godine od internacionalizacije?
Internacionalizacija Susreta i promjena samih propozicija Festivala donijela je promjene koje lično smatram pozitivnim, jer daju veću mogućnost odabira predstava i veći dijapazon predstava koje festivalska publika može pogledati, od klasičnih dramskih autora, do savremenih pisaca i djela. Iako je došlo do same internacionalizacije, Festival nastavlja da njeguje domaće i regionalno dramsko pismo, što se vidi u selekcijama predstava. Iz godine u godinu trudimo se da pravimo iskorake u smislu programa i organizacije samih Susreta, te da publici damo priliku da pogledaju najbolje teatarske predstave iz BiH i regiona.
Ove godine kroz selektorov izbor predstava također imamo novine kada je riječ o odabiru predstava za takmičarski dio programa Internacionalnih teatarskih susreta? Kako vi gledate na selektorov (Goran Damjanac) odabir?
Selekcija predstava različitih teatarskih kuća i u konačnici potpuno različitih umjetničkih i rediteljskih poetika i scenskih izričaja, sama po sebi je veliko umijeće. Traganje za zajedničkom niti, koncepciji koja se u samom procesu odabira nametne, dug je i nimalo lagan posao. Kao neko ko je imao priliku sarađivati sa Goranom još od perioda studentskih dana, kroz teatre i festivale, ja imam istinsko poštovanje prema njegovom radu, kako umjetničkom, tako i pedagoškom. Sama činjenica da je u ovogodišnjoj selekciji i koncipiranju programa Susreta odlučio odati počast istinskim teatarskim veličinama koji su kreirali vrhunske (glumačke, scenske, muzičke, rediteljske, dramaturške…) kreacije, za rezultat je imalo veoma jaku selekciju predstava iz cijelog regiona.
Itekako je zanimljivo da predstavu Žena himna, izvodi ženski glumački ansambl. Da li je selektor time htio poslati neku poruku?
Meni je pomalo teško zadržati subjektivnost kada je u pitanju ovaj teatarski projekat, jer su u tom projektu uključeni meni mnogo dragi ljudi čiji rad izuzetno cijenim i poštujem. Ova predstava je nastala kao međunarodni teatarski projekat i u fokus stavlja ženu koja je izuzetna stvarateljica i jako važna istorijska figura. Budem neizmjerno sretna kada se u fokus umjetničkih djela stavljaju žene, kada se rade projekti kojima se šira javnost upoznaje s likovima i djelima žena koje su dale neizmjeran doprinos umjetnosti, nauci, obrazovanju, politici, koje su pomjerale planine i mijenjale svijet na bolje. Veliki je broj takvih žena koje su nažalost, istorija, vrijeme i ljudi zanemarili. “Žena himna” je predstava koja u svakom smislu stavlja fokus na važnu žensku figuru – Paulu Preradović, a likove u predstavi tumače sjajne umjetnice i glumice.
U svom obrazloženju za selekciju ove predstave, selektor je poslao i više nego jasnu poruku – potrebno nam je više ovakvih predstva i projekata u kojima su ženski likovi glavni fokus, u kome imamo jake ženske figure koje su nosioci predstava.
Da li su po Vama, svi ovi vrhunski teatarski umjetnici koji su danas na sceni, od pisaca, reditelja, glumaca, dovoljni da teatar opstane u budućnosti?
Teatar kao istinska živa umjetnost postoji u nekoj formi otkako je i čovječanstva. Teatarska estetika, izvedbene forme i prakse, te sam način igre su se mijenjali i prilagođavali vremenu, okolnostima, tehničkim i tehnološkim dostignućima, kulturnim, kulturološkim, pa i političkim promjenama i prilikama. I danas smo svjedoci da se teatar, ponovo naglašavam kao živa umjetnost, mijenja, nadopunjuje, prilagođava, ali opstaje. Predstave, teatri i festivali su se rađali i u najtežim vremenima, ratnim zonama, koncerti i predstave su se izvodili u ruševinama, improvizovanim scenama, podrumima i umjetnici su progovarali o vremenima i okolnostima u kojim su stvarali i stvaraju.
Svako vrijeme je nosilo svoje breme i svako vrijeme izrodilo je svoje velikane, koji su transformisali, pomjerali granice, utirali puteve, borili se s vjetrenjačama i koji su ostavili trajni trag u svijetu teatra, i umjetnosti uopšte. Zato ja istinski vjerujem da će zahvaljujući izuzetnim umjetnicima koji među nama žive i stvaraju danas, teatarska umjetnost opstati i nastaviti da se razvija, progovara o vremenu i prilikama, osvještava i mijenja svijesti i svjetove.
Može li se reći da ove godine brčanska publika gleda vrhunske predstave?
Ovogodišnji program Susreta nudi brčanskoj publici izuzetna teatarska ostvarenja, visokih estetskih i umjetničkih kvaliteta. Predstave nam dolaze iz cijelog regiona. To potvrđuje činjenica da su u selekciju uključene predstave koje su prepoznate po svojoj originalnosti, inovativnim rediteljskim pristupima, kao i kvalitetnim glumačkim izvedbama. Kroz ovakav raznovrstan program brčanska publika ima priliku da uživa u različitim pristupima teatarskoj umjetnosti i vrhunskim ostvarenjima.
Šta je ono što biste možda Vi željeli da se uvrsti u ovaj Festival u budućnosti, nešto što ste možda vidjeli na nekim drugim većim ili festivalima u drugim državama.
Ja se istinski nadam da ćemo u godinama koje su pred nama imati priliku gledati predstave teatarskih kuća iz cijele Evrope. Bilo bi mi drago da se na Festival vrate i studentske predstave nastale u produkcijama umjetničkih akademija iz BiH i regiona u formi off programa, te da se obnove Susreti akademija. Smatram da su teatarski festivali mjesta na kojima studenti i mladi umjetnici imaju priliku da uče, stvaraju nova poznanstva, stječu iskustva, a Susreti koji imaju višedecenijsko trajanje i ugled savršeno mjesto su za mlade ljude da gledaju, učestvuju, uče i profesionalno se usavršavaju.
Piše: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dragan Deanović