Osvrt: Bukara naš svagdašnji

Pretposljednja predstava u takmičarskom programu ovogodišnjih Susreta je „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, autora Ive Brešana, koju je režerao Ivan Leo Lemo. Riječ je o inscenaciji teksta koji već decenijama odbija da prestane biti aktuelan i čija izvođenja su uvijek pravi pozorišni događaj.

Predstava tematizira jednu od uvijek aktuelnih tema, o tome kako polusvijet i šljam iskoristi velike društvene i historijske prevrate kako bi došao do moći i vlasti. Brešan koristi priču o Hamletu i parodira je, smještajući je u selo Mrduša Donja, mijenjaući dvor kao mjesto donošenja odluka gumnom. Do kraja ogoljeni odnosi među likovima jasno pokazuju tadašnje, ali i sadašnje stanje u onome što bismo mogli nazvati vlašću.

Ansambl Hrvatskog narodnog kazališta iz Mostara dobro je reagovao na Brešanov tekst, ali i na Leminu režiju. Igrali su ujednačeno, govorne i tjelesne radnje su bile jasne i učinkovite. Uz Knezovića, koji je odigrao veoma dobro ulogu Bukare usprkos zdravstvenim problemima, i Jelena Kordić Kuret, Ivan Skoko, Robert Pehar, Angela Bulum i drugi pokazali su zavidan stepen dobre igre, kao i da im je za puno ispoljavanje talanta potreban i dobar komad i jasna režija. Pri tome posao im olakšava i jednostavna i učinkovita scenografija i kostim.

Kao i „Ustav Republike Hrvatske“, tako i „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ završava nudeći nadu i mogućnost promjene, tako što se u likovima budi osjećaj stida za ono što su uradili, te pozivaju da se upali svjetlo, kako doslovno tako i simbolički.

„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ je dobra predstava koja će, usprkos nekim objektivnim problemima, sigurno imati dug teatarski život u svojoj matičnoj kući. Također možemo zaključiti, s obzirom na to da imamo još samo jednu predstavu pred nama u okviru ovogodišnih Susreta, da smo u Brčkom mogli gledati dobre predstave, različitih poetika i žanrova, te vodeći se zajedničkim zaključkom „Ustava“ i „Hamleta“ – da ima nade za bosanskohercegovački teatar.

Piše. Elvis Ljajić