Na XXXIV Susretima pozorišta / kazališta mostarski HNK izveo je dramu Ive Brešana “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”, u režiji Ivana Lea Leme. Tekst ovog komada je najpoznatije djelo Ive Brešana. Radi se o grotesknoj tragikomediji napisanoj 1965. godine. Zbog vanumjetničkih razloga, s obzirom na prirodu drame, izvedena je šest godina nakon što je objavljena u zagrebačkom Teatru ITD, u režiji Božidara Violića. Izazvala je velike kontroverze s obzirom da ismijava totalitarni sistem. Ali, upravo i zbog toga je postigla veliki uspjeh i značajnu gledanost.
Igrala se Brešanova predstava na Festivalu u Brčkom prije 2017. godine dva puta. I to jednom u produkciji zagrebačkog “Kerempuha”, a dugi put u produkciji sarajevskog Narodnog pozorišta.
Veličina i poseban značaj ove predstve je i u činjenici da je riječ o jednom od najboljih hrvatskih dramskih tekstova čiji je autor Ivo Brešan. Produkcija mostarskog HNK je prvi Brešanov komad koji se radi u Regionu nakon njegove smrti. Stoga je i odgovornost mnogo veća. Jer, doskoro Brešan je bio jedan od živućih klasika književnosti hrvatskog jezika.
Cijela priča prati kako se ideali komunizma u periodu iza Drugog svjetskog rata prevode u ideološke naivnosti u selu u kojem dolaze kultura i prosvjeta. Tako da nepismeni Vlaji izvode najkompleksnije djelo zapadne književnosti, “Hamleta” velikog Viljema Šekspira. Ali, oni ga rade kao “Amleta”. Pionirski je to tekst postmoderne sa svom intertekstualnošću – predstavom u predstavi. I koliko god ovaj komad ima jednu oblandu ili varku pučkog teatra, jer je dijalektalan, radi se, zapravo, o vrlo ozbiljnom, i vrlo slojevitom, i vrlo kompleksnom dramskom djelu.
U konkretnom slučaju riječ je dijalektalnom tekstu. Prisutan je tzv. vlaški jezik. Još i kada je priča o selu i koja se događa oko sela onda je tim više ozbiljniji zadatak pred scenskim adaptatorima. Koncepcija HNK-ovske predstave se malo više zasnivala na ljudskom karakteru u bilo kojem selu ili sistemu. U bilo kojoj ideologiji, a ne samo onoj koju je Ivo Brešan prije ikoga vrlo “subverzivno” opisao. Na vrlo hrabar način predstava progovara o nekim društveno političkim mehanizmima toga doba.
Komad je postavljen na scenu ispunjenu bačvama raznih veličina, odnosno na veliko seosko guvno s nebom i oblacima u trećem planu. Prostor, zapravo, podsjeća na jednu veliku krčmu na otvorenom, donjomrdušku “Agoru”, koja je i groteskni vlaški parlament i pozornica. S Brešanovim “Hamletom…” kao jedinom tačkom dnevnog reda.
Mostarska groteksna tragedija priča o oportunistima, lopovima i licemjerima skrivenim iza političke frazeologije. Ova predstava u svojoj frazeološkoj strukturi trenutka razotktriva neumješnost i kontroverznost totalitarnog režima, ali jednako tako otvara i prostor analogiji sa savremenim i aktuelnim trenutkom demokratskih tokova u društvima južnoslovenskog regiona. Pokazuje Breašnov komad da promjena sistema ne garantuje i promjenu mentaliteta. Mentalitetske naravi su ostale iste. Stoga je ova predstava u biću čovjeka južnoslovenskog ambijenta, jer pokazuje da su Bukare (Slaven Knezović) i danas jednako tako na vlasti kao što su bile i prije koju deceniju. Društvo je preplavljeno i prepuno je poltrona Mačaka (Bojan Beribaka) i kukavica Pulje (Miro Barnjak). A pobuna pojedinca kao što je Joco (Ivan Skoko) je idealistički čin osuđen od svakog društva, pa i onog “demokratskog” na propast.
Piše: Srdjan Vukadinović