Komad klasika hrvatskog dramskog pisma, Ive Brešana, drama s najdužim naslovom na ovim kazališnim prostorima: „Nezapamćena predstava Hamleta u selu Mrduša Donja općine Blatnik održana u organizaciji Mjesnog aktiva Narodnog fronta, Poljoprivredne zadruge i Mjesnog aktiva Partije, uz samoprijegoran rad i nesebično zalaganje ovih drugova (slijede imena dramskih likova i njihove uloge odnosno funkcije u predstavi) napisana je 1965. godine, a praizvedbu doživjela 1971., u zagrebačkom Teatru &TD, u režiji Božidara Violića.
Od tada praktično ne silazi s pozornica ne samo u bivšoj Jugoslaviji, zemljama nastalim njenim raspadom nego i šire, igra se u Poljskoj, Njemačkoj, Austriji – ona i danas, pola stoljeća nakon nastanka plijeni svježinom, idejom i aktualnošću, provokativna je i avangardna u najboljem kazališnom smislu, ne preza od oštrih satiričnih žaoka, surovo se obračunava s primitivizmom i totaliatarnom sviješću – jednom riječju, sjajan komad! Ivo Brešan (1936. – 2017. ) zaploviće i filmskim vodama, po njegovim scenarijima njegov sin Vinko Brešan snimiće neke od najgledanijih hrvatskih novijih filmova („Kako je počeo rat na mom otoku“, 1996., „Maršal“ 2000.) ali kultni status u kazališnjom svijetu neprikosnoveno će zadržati upravo Hamlet iz Mrduše Donje.
Nedvojbeno je to bio razlog da i Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru na matičnu scenu postavi ovo djelo, premijera je bila u svibnju, u režiji Ivana Leo Leme uz asistenciju kućnog dramaturga Dragana Komadine. Scenografiju potpisuje Vesna Režić, kostimografiju Mirjana Zagorec a glazbu je skladao Zvonimir Dusper – Dus, svoj ne mali doprinos dao je i koreograf Leo Mujić. Naveo sam puni naslov komada jer iz njega možemo pročitati samu suštinu ove ingeniozno zamišljene i napisane groteske: tri su poluge vlasti, tri silnice koje pokreću sva zbivanja – Narodni front, Poljoprivredna zadruga i, najmoćnija, gotovo svemoćna Ruka Partije. Bitno je, naravno, i zemljopisno određenje, to je Dalmatinska Zagora iz koje Brešan posuđuje dijalekt i dramski narativ gradi na tom lokalnom koloritu, jezik je drugo biće te predstave.
Treći, ništa manje važan i nezaobilazan element, pominjanje „samoprijegornog rada i nesebičnog zalaganja drugova“ – fraza je to što je kao poštapalica bila neizbježna u definiciji i pobližem određenju društveno korisnog rada u tom dobu. I, ono najvažnije, spomen danskog kraljevića u naslovu, briljantna ideja autora da kraljevski dvor, za trenutak, otvori širokim narodnim masama, da u jednoj zatucanoj, bogu iza leđa vukojebini, neki nepismen i neuk svijet krene u avanturu preobražaja u lica Shakespearove drame.
Groteska je to bez premca, u kojoj su bezobzirno razobličeni licemjerje, častohleplje, neutaživa želja za vlašću i neukrotiva moć pojedinca koji se ne libi ni najmračnijih, najpodlijih čini u zaštiti svog interesa. Glumački ansambl mostarskog HNK, predvođen odličnim Slavenom Knezovićem i Robertom Peharom, u rolama Bukare i njegovog antipoda, Učitelja, uz koje vrlo disciplinirano igraju Ivan Skoko, Angela Bulum, Sanda Krgo Soldo, Miro Barnjak, Jelena Kordić Kuret i Bojan Beribaka, Brešanog „Hamleta“ donose upravo na tragu tih premisa. Njihova zadnja replika, upućena publici: „Svitlo! Upalite svitlo!“, vapaj je čovjeka sluđena mrakom u kojem živimo.
Piše: Mladen Bićanić