Hrvatska glumica Branka Trlin u predstavi “Ožalošćena porodica” Satiričkog kazališta “Kerempuh” iz Zagreba, koja je izvedena pete večeri Internacionalnih teatarskih susreta u Brčkom, tumači ulogu Simke. Radi se o tekstu jednog od najvećih srpskih komediografa Branislava Nušića, što je za glumce bilo veoma zahtjevno, jer je predstava odigrana na izvornom jeziku.
“Naravno da je bilo teško, jer je to strani jezik. Morali smo paziti na č i ć. Mislim da smo tu imali najviše problema. Imala sam sreću što sam Slavonka i onda mi to nije bilo zapravo tako teško. Više sam imala problema da jako ne odem u vojvođanski, što bi me povuklo. Dakle, tu sam više morala kratiti da ne bude predugo, prerazvučeno. Dosta kolega koji su iz Zagreba, Zagorci, imali su malo više problema”, kazala je Trlin u razgovoru nakon predstave.
Ipak, priprema ovog pozorišnog komada nije trajala duže nego inače, jer se radi o vrlo uigranoj glumačkoj ekipi. “Kerempuh” je i ranije radio predstave na srpskom jeziku.
“Jako se dobro poznajemo i ovo je bio jedan veoma ugodan posao. Kerempuh je radio Gospođu ministarku, vrlo uspješnu predstavu prije malo više od 10 godina. Nova ravnateljica je došla s idejom da obradimo Nušića u originalu. Svi smo se složili, bio nam je to izazov, da govorimo na nekom jeziku koji je nama strani, ali da publika i mi razumijemo taj jezik i nemamo problema s tim.”
Reakcije brčanske publike bile su odlične, o čemu najbolje govore snažan aplauz i standing ovation na kraju predstave. “Ožalošćena porodica“ vrlo precizno raslojava nezaustavljivu pohlepu okupljenih oko smrti bogatog (bližeg ili daljeg) rođaka, a prividno žaljenje za pokojnikom ubrzo se raskrinkava kao paravan za bespoštednu borbu za njegovo nasljeđe.
“To je zapravo tema koja je vrlo zahvalna, jer je prepoznatljiva, neovisno o kojem dijelu svijeta govorimo. Apsolutno bezvremenska. Nažalost, to je tako. Mislim da će sad u ovom vremenu kad smo ušli u kapitalizam, u koji smo svi htjeli ući, žarko smo ga željeli, to dobiti još jednu jaču dozu, da će to biti još više potencirano. Dakle, ta borba za imati. Jedino što je važno je imati. Nema više poštovanja jednih među drugima niti u familijama. U pitanju je samo koliko ću ja dobiti, što je na mom kontu… Pogotovo je teško nama koji smo izašli iz jednog drukčijeg društva, gdje je bilo neusporedivo više solidarnosti, ljudi su se brinuli jedni o drugima puno više. S druge strane, slušam i priče mojih roditelja koji su živjeli u velikim familijama gdje su u kućama živjele po tri, pa i četiri generacije i brinuli su se jedni o drugima. Mi smo sad recimo došli u fazu kad roditelji ostare, niko se o njima više ne želi brinuti. Niti djeca niti unuci, jedva čekamo da ih se riješimo, da ih negdje smjestimo. Naravno, ne daj Bože bolesti neke, ali bi rado da imamo neku slobodu. Slobodu za što? Ta silna sloboda. I onda naravno, što nas očekuje sutra kad mi ostarimo, isto to ćemo doživjeti od svoje djece”, zaključila je Branka Trlin.
Rođena je 25.11.1963. godine u Županji. Srednju novinarsku školu završila u Osijeku i Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Igrala na Dubrovačkim ljetnim igrama, Teatru „&TD” i u GDK „Gavella”. U ansamblu Satiričkog kazališta „Kerempuh” je od 1.8.1986. godine.
Piše: Adis Mujdanović
Foto: Dragan Deanović