U okviru 34. Sureta pozorišta BiH Brčko distrikta BiH sinoć je, u Domu kulture u Brčkom, sa početkom u 19:30 sati odigrana predstava “Sabirni centar” Narodnog pozorišta RS Banja Luka autora Dušana Kovačevića i režiji Marka Misirača.
“Sabirni centar” širu popularnost stekao je ekranizacijom iz 1989. godine kada su Dušan Kovačević i reditelj Goran Marković okupili odličnu glumačku ekipu. Drama koja je napisana 1982. prati starog arheologa koji pronalazi rimsku nadgrobnu ploču za kojom je tragao čitavog života. Ona pokriva prolaz s “ovog” na “onaj” svijet. Pri pokušaju da je pomjeri profesor doživljava srčani udar i ubrzo umire. Ali, mrtav samo za okolinu, on se u stvari nalazi u nekoj vrsti stanja “između života i smrti”. Kako je i živ i mrtav u isto vrijeme, uspostavlja vezu između živih i mrtvih, pa mrtvi, vođeni željom da vide svoje rođake, kreću prolazom koji je profesor otkrio ispod rimske nadgrobne ploče, u susret svojim voljenim na “ovom” svijetu. Međutim, svijet živih nije onakav kakvim su ga zamišljali.
Ovako je najavljena predstava, a gledali smo sasvim nešto drugo, zakukuljeno, zamumuljeno, zadimljeno, bliže političkome pamfletu nego kazališnoj predstavi, s toliko odstupanja od izvornoga teksta.
Arheolog je poništen, pozornica pretrpana nekim fasciklima i dokumentima, (aludirajući valjda na istrage tko je što bio u novijoj prošlosti, otvaranje arhiva).
Pozornicom se nosa slomljeno krilo partizanskoga zrakoplova s vidno naglašenom zvijezdom petokrakom kao da je Kovačević ovaj tekst pisao u NOB – u. Potkrepa tome je i spomenik „Ustaniku“ na sceni. Partizanski oficir u bijeloj uniformi, Kozaračko kolo na kraju predstave.
Upropašten fenomenalan tekst, loša predstava, neusporediva sa savršenstvom od predstave noć prije od istog autora.
Jadno, žalosno i nedostojno kazališno-kritičkoga promišljanja i suda.
Piše: Nikola Šimić Tonin