Kažu da djeca najbrže uče kroz zabavu, a pozorišna predstava kao oblik zabave omogućava djeci da uđu u poseban svijet koji zaokuplja njihovu pažnju i svijest. Zato je primjerenost programa za djecu od izuzetnog značaja, a posebna mudrost omogućiti djeci da pogledaju predstavu koja osim što je zabavna ima i umjetničku i odgojnu vrijednost. I ovogodišnji Internacionalni teatarski susreti Brčko distrikta BiH u segmentu namijenjenom djeci obiluju probranim i kvalitetnim predstavama, a o njihovom odabiru, temama i dobrobitima za mališane govore Aleksandra Simić, realizator pratećeg programa i Sandra Ikanović Jovičić, teatarska producentica i realizatorica glavnog programa.
Kao i svake godine organizatori Festivala su se potrudili dovesti više teatarskih predstava za djecu, kako u gradu tako i u ruralnim područjima. Koje su predstave u pitanju i kad se postavljaju na malim školskim scenama?
Aleksandra Simić: Prateći program susreta u Brčkom svake godine obraduje najmlađu publiku predstavama koje obiluju kreativnošću i teatarskim kvalitetom.Tako i ove godine u sklopu Internacionalnih teatrskih susreta Brčko distrikta na scenu postavljamo nekoliko predstava, pa tako će u Domu kulture 31.10. 2022. najmlađi imati priliku da vide dvije predstave u 10.00h i u 16.00h, koje izvodi „Pozorište mladih Sarajevo“, a to su „Tobija“ i „Cvrčak i mrav“. S obzirom na to da će te predstave moći da pogledaju školska djeca iz grada, potrudili smo se da ostale predstave gostuju na školskim scenama u područnim školama u selima, a nismo zaboravili ni najmlađe u vrtićima. Centar za animaciju i lutkarstvo Banja Luka 19. oktobra predstaviće „Pustolovine Snješka Bijelića“ u obdaništu u Eš naselju u 11.30h i u 14.00h u obdaništu Ilićka. YugoArt produkcija iz Beograda dolazi nam sa dvije predstave „Ostrvo s Blagom“ koja će se igrati 20.10. u obdaništu Kolobara u 11.30h i u školi u Donjem Breziku u 13.30h. Predstavu „Lenji Raša“ odigraće dan poslije 21.10. u Obdaništu u Nušićevoj ulici u 11.30h i u Trećoj osnovnoj školi u 13.00h. Gradsko pozorište Živinice „Scena“ 26.10. dovodi nam „Veselu školsku patrolu“ koja će se igrati u Sedmoj osnovnoj školi u Gornjem Rahiću u 10.00h, a u 12.30h u Devetoj osnovnoj školi u Maoči. Lutkarsko kazalište Mostar 27.10. će se predstaviti osnovcima u Desetoj osnovnoj školi u Bijeloj sa predstavom „Oholica“ u 10.00h, a koju će isti dan u 11.30h igrati i u vrtiću u Dubravama.
Kao producent sa višegodišnjim iskustvom, šta nam možete reći o temama koje se danas postavljaju, a s obzirom na napredak tehnologije koji uveliko doprinosi sve manjem čitanju tekstova za djecu, bajki i pripovjetki?
Sandra Ikanović Jovičić: Živimo u jednom jako ubrzanom, turbulentnom dobu gdje smo svakodnevno preplavljeni hiljadama informacija koje nam se nalaze na dohvat ruke. Danas djeca imaju omogućen pristup, mogu reći svemu, a od svega ih dijeli svega nekoliko klikova, što svakako ima i svoje dobre ali i loše strane. Uz dobru edukaciju, ali i dozu kontrole i usmjeravanje, tehnologije itekako mogu doprinijeti učenju i napretku djece, bržem usvajanju informacija i novih vještina. Tako je i sa čitanjem, teatrom, umjetnosti uopće. Iz mog ličnog iskustva, rada na dječijim predstavama i kroz rad sa djecom mogu reći da su djeca željna učenja, novih saznanja, a teatar je izuzetno dobar za učenje. Teatarske predstave namijenjene djeci i mladima sve više se okreću upravo temama koje su sveprisutne u životu djece – od vršnjačkog nasilja, cyber bullinga, potragama za identitetom, govorom mržnje, do postavki predstava na znakovnom jeziku, za djecu s oštećenim vidom… Naravno, kod postavke predstava namijenjenih najmlađoj publici (predškolcima i nižim razredima osnovne) najčešće se i rade adaptacije bajki, basni, kao i djela savremenih autora namijenih ovom uzrastu. Zanimljivo je da se u BiH i regionu polako počinju postavljati i predstave namijenjene bebama, što je svakako sjajan iskorak u razvijanju ljubavi prema umjetnosti kod djece od najranijeg doba.
Odgovornost za razvijanje ljubavi prema teatru i umjetnosti uopće jeste na nama koji radimo na polju kulture – djeca vrlo rado prihvataju nešto novo, zanimljivo.
Gdje je idealan spoj između jednog osnovca i njegovog pogleda na teatar danas, koji ipak teško da može biti digitaliziran?
Aleksandra Simić: Idealan spoj jednog osnovca i njegovog pogleda na teatar jeste važnost i roditelja i obrazovnih institucija na podsticanje interakcija kod djece, razvoj njihove mašte i kreativnosti, a ujedno i pružanje emocionalnog užitka i sreće kroz posjetu pozorišnih predstava.
Kako bi se kod djece njegovala ljubav prema kreativnom izražavanju, jedan od najjednostavnijih načina, bez direktnog rada s djecom, je upoznati dijete sa dječijim predstavama jer djeca podjednako vole sudjelovati u predstavi kao i samo gledati ili slušati predstavu . Sve više se istražuje uticaj koju tehnologija, digitalizacija i društvene mreže imaju na život i razvoj djece, ali i pojedinaca i zajednice. Nesumnjivo, napretkom tehnologije su se promijenili načini na koje primamo i obrađujemo informacije, formiramo mišljenja i stavove, te oblikujemo vlastite vrijednosti.
Sandra Ikanović Jovičić: Specifičnost teatra leži upravo u tome što je živa umjetnost koja se odvija direktno pred očima posmatrača i predstavlja jedno potpuno drugačije iskustvo u odnosu na sve druge vidove umjetnosti. Teatar kao živa materija stalno se razvija, napreduje, prilagođava. Tako je i sa upotrebom tehnologije – razvojem tehnike i tehnologije teatar se i sam mijenjao, od samog izgleda scene, izvedbenih prostora, do samog načina izvedbe predstave. Ono čemu možemo zahvaliti u ovom vremenu digitalizacije i brzog razvoja tehnologije jeste činjenica da sada djeci možemo prenijeti iskustva izvedbenih umjetnosti iz drugih gradova, država, ali i kontinenata. Veliki broj teatara pruža priliku gledaocima da pogledaju snimke predstava, koje inače možda nikada ne bismo mogli pogledati. Naravno, ništa ne može zamijeniti osjećaj gledanja predstave u teatarskoj sali, ali nam tehnologija može prenijeti barem dio tog izvedbenog iskustva. Djeca svakako ne mogu zaobići upotrebu tehnologije danas, ali uz dobro usmjeravanje i njegovanje ljubavi prema umjetnosti dosta toga se može postići, što kroz samo obrazovanje, što kroz rad roditelja s djecom, te ulaganjem cijele zajednice u kvalitetne sadržaje namijenjene djeci i mladima.
Osim dječijeg programa u okviru pratećeg programa zaduženi ste za finese ostalih sadržaja. Koje biste posebno izdvojili i zbog čega?
Aleksandra Simić: Kada je prateći program u pitanju i ove godine je obučen u ruho umjetničkih izložbi i promociju dramskih djela, a svakako bih izdvojila predstavljanje izdanja Digitalne forme pozorišno/kazališnih susreta (2015-2022) kao i okrugli sto „U susret pet decenija, odnosno 40 godina susreta pozorišta/ kazališta“ što je fin jubilej vrijedan pažnje jer kulturne vrijednosti su važne u vremenu punom izazova kojem svjedočimo.
Razgovarala: Alma Kajević