U sjajnoj atmosferi druge takmičarske večeri ovogodišnjih susreta, publika u Brčkom je imala priliku pogledati fenomenalno izvođenje komedije „Pokojnik“. Ovo djelo je posljednja satirična komedija koju je Branislav Nušić napisao u svojoj 70. godini. Komedija želi pokazati kako se pojedinac, Pavle Marić, nema šanse boriti protiv vlasti i kapitala. Lakše je društvu dokazati kako je živ čovjek mrtav, nego što Pavle uspijeva dokazati da je živ.
Pavle je u ovoj predstavi sam protiv svih, a ima li Pavla u danjašnjem društvu, pogotovo ovdje na Balkanu?
Mislim da lik Pavla Marića ovdje živi svaki pošten čovek ovih prostora i ako se suretne sa nepravdom neće uspeti da se izbori i uglavnom, kako je slučaj u komadu, lik Pavla je na kraju nateran da ode iz zemlje. Kod nas mnogi odlaze iz zemlje i to odlaze uglavnom najpošteniji i najobrazovaniji pa i najugroženiji ljudi. Iz Srbije, kažu, ide pedeset hiljada ljudi godišnje. Ja verujem da su mnogi od njih upravu, mnogi su tražili posao ali ga nisu našli itd.
Kako je bilo raditi na Nušićevom komadu i utjeloviti Pavla?
Ja obožavam Nušića kao pisca i ovo mi je treći put da radim profesionalno u zadnjih deset godina njegov tekst i bilo mi je super uzbudljivo s tim što sam ja dobio dramsku ulogu i onda mi je to bilo jako teško da ostanem u drami, da, dok kolege oko mene se zabavljaju kao u komediji, ja ostanem u drami i držim dramsku liniju.
Ima li Pavla u Bojanu i Bojana u Pavlu?
Pa da, ima svakako! I ja sam bio više puta suočen sa nepravdama koje nisam mogao da pobedim. Mislim, svako je to doživeo. Svugde ima nepravde, mi smo duboko bolesno društvo tako da se to odražava u svim aspektima društva. Da analiziram sve te probleme i devijacije, za to nam treba ceo jedan intervju.
Film ili pozorište?
Ja sam odrastao u pozorištu. Moj pokojni otac je bio glumac i za mene je pozorište moja prva ljubav. Televizija i snimanje je super ali je meni ipak baza u pozorištu.
Kakve su Vaše impresije sa ovogodišnjih Internacionalnih susreta i kako ste se osjećali ovdje u Brčkom?
Meni se dopalo Brčko i volim da putujem, prvi put ovdje igram. Malo mi je krivo što sam u silnim obavezama, probama, predstavama te neću moći da ovde ostanem, da odgledam koju predstavu, da bolje upoznam grad, ljude i to je mali problem generalno festivala jer dolazimo samo da odigramo predstavu. Festivali su mnogo bolji za one koji su gosti nego za one koji učestvuju.
Piše: Kristian Bilić
Foto: Dejan Đurković