Peti festivalski dan Susreta, nažalost, nije nam donio iščekivanu predstavu „Zelena čoja Montenegra“. Iako smo uskraćeni za gledanje ove predstave, potrudili smo se da vam barem dio onoga što ona govori prikažemo u petom ovogodišnjem izdanju biltena.
Historijski događaji nerijetko nisu samo prošlost jer su njihovi dodiri s našom stvarnošću tako očigledni.
Balkan se čini sinonim za rat. U takvom okruženju teško da ima prijateljstva, prijateljstvo kao da je iščezlo i postalo floskula.
Predstava je napravljena u manastiru Stanjevići te priča o dva mača prijateljstva, o onom između crnogorskog knjaza Nikole Petrovića i Osman-paše Sarhoša te o drugovanju pisca i pripovjedača Zuke Džumhura i Mome Kapora 60-ih godina prošloga vijeka. Predstava je pisana kao inspirativno putovanje kroz vrijeme.
Ta vrste refleksije je sve vrijeme i zanimljiva, jer su u oba slučaja akteri različite vjere, svako je „navijao“ na svoju stranu, ali istovremeno su bili spremni da prave neke ustupke. Sve to zajedno je toliko šarmantno, zanimljivo ali ponajviše istinito. Tako da se ne zna koliko je njihova mašta doprinijela romanu a koliko zaista historijski događaji. Također, može se kazati da je ovo priča o čojstvu i junaštvu. Kako kažu, čojstvo je kada braniš druge od sebe a junaštvo sebe od drugih.
Predstava je nastala na osnovu istoimenog romana, koji je odmah po izlasku iz štampe 80-ih godina postao izuzetno popularan te je čitan s velikom ljubavlju. Nakon toga su došli novi historijski konteksti. Sam roman, a tako i predstava, priča jednu univerzalnu priču o prijateljstvu i priču o viteštvu koje nam itekako nedostaje.
Predstava konstantno nameće pitanje koje je naizgled jednostavno, ali u suštini krije ono što nam vjekovima grize savjest. Jesmo li bili dovoljno ljudi jedni prema drugima?
Upravo je to glavna fabula ove predstave koja govori o ljudskoj veličini, o prijateljstvu, o pomirenju, poštovanju čak i na suprotstavljenim stranama.
Često sebi priuštimo da ne budemo veliki, da ne poštujemo jedni druge i da ne čuvamo jedni druge. Probudimo čojstvo u sebi!
Piše: Kristian Bilić
Foto: https://gradteatar.me/