Lik Antonia u predstavi „Usidrene“ tumači splitski glumac Davor Jureško, koji je srdačno i iskreno pristao na razgovor za Bilten Susreta i odmah u startu kazao da je uloga lika Antonia nešto što je ga privuklo „na prvu“, nešto što je odmah prilikom prvog čitanja teksta zatreperilo u njemu onom kazališnom iskrom koja se ne javlja kod svake uloge, i nešto što ga je i kao glumca, ali i kao čovjeka, pročistilo do katarze.
Predstavu „Usidrene“ koja je usljed pandemije imala mukotrpan put do prvog izvođenja jer su probe izvođene na različitim lokacijama i u nekoliko gradova, osim dijalektalnog govora Dalmacije, krasi i označava grub i otuđen život ljudi na srednjodalmatinskom, no istovremeno i bilo kojem drugom otoku.
„Usidrene“ na sceni kroz priče i dijaloge likova i prepletenu tragično-ironičnu radnju komada donose čitav jedan koloplet različitih, kompleksnih i zamršenih odnosa među ljudima koji žive, tačnije, životare, u maloj patrijarhalnoj sredini, ponajčešće ogrubjelih i presahlih emocija, slabi i izmučeni da bi se oduprli spiralnim tužnim i grubim smjernicama sudbine, ali i jaki da stoički, tragički i ironično podnose svoju sudbu, na način da jedna nevolja zamjenjuje drugu.
“Jako sam zadovoljan što se Antonia tiče. Ja sam u ovoj glumačkoj koži, na ovoj pozornici evo 42 godine, i u mojoj cijeloj karijeri ovo je jedna od najzahtjevnijih uloga koju sam imao. Igram Antonia, čovjeka koji je otišao u Argentinu kad mu je supruga bila u drugom stanju. Otišao je za boljim životom da bi pomogao ovim ljudima na otoku, naravno i svojoj ženi, da svi bolje žive. Vratio se nakon 37 godina kad njegov sin već ima 37 godina.
Antonio je u međuvremeu zaboravio jezik, jedva govori i španjolski, i oslijepio je, tako da, nešto zahtjevnije nisam dosad imao u svojoj karijeri.
Onda sve skupa u vezi situacije oko rada na predstavi što je bilo jako komplicirano i zahtjevno i cijeli taj njegov život; sve se nekako poklopilo, i onda na moju žalost i na sreću predstave, nije trebalo toliko ni glumiti. A ja sam još i rodom sa otoka, a radnja se događa na otoku, tako da je sve nekako se poklopilo.
Glumačka podjela je izvanredno složena, tako da imate dojam da gledate dokumentarni film.
Kad je sama predstava u pitanju u dijelu njene sveukupne poruke ona ima i epski i mitski, dakle dramski karakter, a taj dojam se postiže kad gledate predstavu na način da sve korespondira sa svime. Ali je meni samome pomoglo da ja tu ulogu donesem iz svojih osobnih iskustava, iz iskustava kolega, tako da je ono što ja osjećam na pozornici nešto drugo što vi vidite, ali meni to pomaže da što uvjerljivije donesem na sceni svog Antonia”-kazao je Jureško.
Kakve su reakcije publike na lik koji tumačite nakon igranja predstave? Ovdje u Brčkom dobili ste dugotrajan pljesak.
Hehe! Pa zahvalan sam vam na tome. Imao sam baš u Splitu prigodu da mi je publika ustala na noge na moj izlazak na binu i to je za mene bio jedan od najvećih komplimenata. Valjda suosjećaju sa likom, koliko mu je jadnom teško, žena ga ne voli, ne prihvaća, i na kraju, naravno bude nikakav hepiend što se tiče odnosa njega i žene, ali s druge strane, u sveopćoj ogromnoj tragediji se dogodi ta velika ljubav. Drama „Usidrene“ završava, onako… ne znam, ne znam kako bih rekao… valjda kako nam je Bog dao.
Razgovarao: Suvad Alagić
Foto: Dejan Đurković