I večeras je publika, treću večer za redom XXXIV Susreta, imala priliku da vidi još jednu sliku današnjeg života. Nezaposlenost i siromaštvo,ili kriminal koji može donijeti bolji život. Šta izababrati?
Dobro ste rekli, ova predstava je slika današnjeg života. Ljudi se dovijaju, ne znaju šta i kako da urade da bi im bilo bolje. Izgleda jako teško, kao Šapki. Svi se snašli, a ti ne možeš. Nije lako, treba puno volje kad te sistem ne podržava, sam ne možeš ništa. Ona bere neke ljekovite trave i prodaje ih kao čajeve. Pročitala je knjigu, naučila o travama i bukvalno ih prodaje. Od toga živi sa bratom u podrumskom stanu na Alipašinom (naselje), koji je vrlo mali i neuslovan.
Šapka je jedini lik koja se odupirala bratovoj ideji da je izlaz za bolji život početi se baviti kriminalom. Zašto, zbog straha da bi mogla upasti u nevolju ili da zaštiti brata koji je i predložio posao sa „travom“(marihuana)?
Apsolutno da bi zaštitila brata, a očito je i da ona nikada nije radila ništa nepošteno. Ona je žensko i mogla je smisliti nešto drugo. Ali nije htjela to da radi zbog brata, a i stvarno vjeruje u tu čestitost. Ona je iz bivše Jugoslavije, vjerovala je u pionire, otac i majka su joj časno radili i od firme su dobili taj stan na korištenje koji nikada nisu kupili. To su ti životi i te ideologije koje, sad u ovom vremenu, ne funkcionišu. Jednostavno je sadašnje vrijeme toliko nepošteno i loše da to više ne pije vode. Ta fraza „radi dobro i bićeš nagrađen“, više nije u funkciji. Danas moraš biti snalažljiv, prepreden.
Biti nepošten?
Pa prelazimo iz jednog sistema u drugi 225 godina. Nismo ni u privatnom sektoru, ni u socijalističkom, ni komunističkom režimu, tako da nismo prispjeli nigdje i to se jako osjeti. Privatnici nisu tu da prave neke vrhunske firme, već se dogodi zloupotreba radnika. U socijalizmu je radnik bio poštivan, a sada toga više nema. I ona zna to neko prošlo vrijeme kroz roditelje i sebe, a isto tako vidi i kako je sada.
Da li je normalno da publika smijehom reaguje na životnu tragediju koja nas je zadesila?
Jeste, jer se ljudi smiju istini i tome što se prepoznaju. Ovo nije smiješno kao komedija u smislu Čarli Čaplina. Ovo je baš istina i mi uopšte ne želimo biti smiješni, ali smo smiješni iz razloga što smo istiniti. Smijemo se našoj sopstvenoj istini.
Igrali ste mnogo pozorišnih i filmskih, ali i uloga u serijama. Kako biste ocijenili ulogu Šapke?
Svaka nova uloga je izazov. Ono što mi je ovdje drago je to što sam imala sreću, a što je ogromno zadovoljstvo, sa dobrim glumcima biti na sceni. Ova uloga je, iskreno da kažem pošto se uvijek šalim, tražila muškarca. Onda sam ja, koja svojom konstitucijom uopšte nemam muških hormona, tražila u sebi tog muškarca. Tu ženu koja bukvalno „češe jaja“ dok živi jer joj je to jedini način da opstane. Možeš biti žensko bez zaštite i znati kakav te život očekuje ili biti kao muško. Tako da je Šapka izabrala da bude kao muško da bi ostala poštena, čestita, da bi se posvetila bratu jer je preuzela od oca i majke odgovornost za njega. Zapustila se kao žensko i pretvorila u Virdžinu, zapravo crnogorsku ženu-muškarca. Zato često dok glumim izbacujem bradu kao muško jer je ona sva u muškoj energiji.
Predstava nam je još više dočarala stvarni svijet tako što ste nam u publiku slali mirise hrane.
To je bio i cilj, to smo i željeli. U Sarajevu je to još funkcionalnije zato što je to predstava za kamerni teatar. Nekad se brinem da li su ljudi osjetili sve čari predstave kada je ova vrsta talijanske scene. Ali mislim da smo uspjeli u tome da predstava ne izgubi svoju osnovnu boju, da je sve večeras dobro prošlo.
U Brčkom niste prvi put, poznajete publiku.
Publika je sjajna. Ovdje publika voli pozorište i to je ogromna radost. Fantastično čuju, fantastično vide. Tako su dobro prepoznavali neke stvari. Glumac uvijek proba nešto novo. Ja pogotovo volim da radim improvizaciju kao i svi ovdje glumci jer volimo glumu. Najveća je radost kad možemo da probamo nešto novo. Tako da sam ovdje na nekim mjestima radila nešto novo, okuražila sam se jer sam vidjela da su ljudi fantastično reagovali i pametno pratili predstavu.
Razgovarala: Sanita Jerković Ibrahimović