Komedija “Balkanski špijun u Sarajevu” autora Dušana Kovačevića, u adaptaciji i režiji pokojnog Sulejmana Kupusovića premijerno je izvedena u Narodnom pozorištu Sarajevo 2012. godine. Sada ovu predstavu može pogledati i publika u Brčko distriktu i to putem HIT televizije. S obzirom da se predstava još uvijek nalazi na Vašem repertoaru, to najbolje govori da je ona svevremena. U čemu se ogleda ta njena aktuelnost?
U Kupusovićevoj dramatizaciji čuvenog komada akcenat je stavljen na strah glavnog junaka da je postao jatak teroristi, kako on vidi svog podstanara (inače Sandžakliju), nakon informativnog razgovora na koji ga je policija pozvala. Radnja je smještena u Sarajevo, dakle razlikuje se od originala i mentalitetski, jezički, ambijentalno … U trenutku kada smo mi postavljali komad, problem terorizma nije još bio eskalirao, to se desilo kasnije, tako da je naša predstava vremenom dobila na aktuelnosti.
Taj strah od terorizma prikazan je na satiričan način. Zašto?
Komad Dušana Kovačevića je crnohumoran, naša predstava je više humoristička. Nota političkog komentara koja se nazire kroz različita gledanja likova na aktuelnu situaciju daje predstavi satiričnu nijansu.
Predstava je nastala prema tekstu Dušana Kovačevića po kojem je svojevremeno i snimljen kultni film, osamdesetih godina prošlog vijeka, međutim u Kupusovićevoj dramatizaciji ona se razlikuje od Kovačevićevog izvornog teksta. On je radnju prilagodio tadašnjem, a možemo reći i sadašnjem bh trenutku i „preselio“ je u Sarajevo. Bavite se i pitanjem vjere, religije, ali i jugonostalgije … Možemo li reći da je i pored svih velikih tema kojima se bavite u ovom komadu, ipak, u njegovom središtu „obični mali“ čovjek? I zašto?
Naravno da je u središtu priče mali čovjek, jer upravo mali čovjek je taj koji pokušava da se snađe u svim promjenama koje se na ovim prostorima dešavaju kao uragani, i preko koga se lome sve tranzicije, privatizacije, trzišne ekonomije, velike politike, zbog čega on logično postaje paranoičan i užasnut mogućnošću da će ga neko uočiti i izvući ga iz mišje rupe u koju se sklonio kako bi ga svi ti uragani poštedjeli.
Možemo li reći da je ovo i predstava mentaliteta jer mnogo toga što stvara sam zaplet u njoj je posljedica našeg mentaliteta?
Na neki način da. Ali, uvijek je opasno staviti mentalitet u prvi plan jer onda dolazimo do viceva u kojima su jedni uvijek ovakvi, a drugi uvijek onakvi. Naši likovi jesu i produkt mentaliteta, ali i mnogih drugih faktora koji ih čine onakvim kakvi jesu.
U ovoj dramatizaciji Ilija je postao Sabahudin Čvorović. Šta je vama bilo važno kada ste gradili taj lik i je li se danas, nakon 8 godina igranja išta promijenilo u njegovoj postavci?
Iskreno, najviše me privukao igrajući potencijal uloge koju sam radio. Rijetko koji materijal daje glumcu toliko prostora za igranje, razigravanje, nadigravanje, nijansiranje od depresivnog do manijakalnog … Uloga u kojoj se i bukvalno preznojite deset puta na sceni. Prava glumacka poslastica.
Vaša uloga je ključna, oko nje se sve „vrti“. Ona stvara zaplet, razvija ga i završava. Znamo da je Danilo Bata Stojković odigrao fenomenalno ovu rolu u kultnom filmu „Balkanski špijun“. Jeste li se bojali poređenja i koliko Vam je to predstavljalo neko opterećenje?
Budući da je naša adaptacija dosta autentična, nije se toliko nametao imperativ upoređivanja. Sabahudin i Ilija jesu isti lik, ali su i dovoljno različiti da brzo zaboravite na tu činjenicu. Ipak, kada smo predstavu igrali u Zvezdara teatru, na sceni koja nosi ime po Bati Stojkoviću, pred Dušanom Kovačevićem u publici, moram priznati da sam osjetio blagi pritisak. Ali, dobili smo pohvale od autora komada.
Gospodine Bajroviću, nalazite se na čelu Narodnog pozorišta Sarajevo koje je ove godine trebalo učestvovati u takmičarskom programu brčanskih Susreta pozorišta sa predstavom „O medvjedima i ljudima“, koja je autorski projekat Saše Anočića. Iako je još u oktobru trebala biti premijerno izvedena, predstava još uvijek nije prikazana pred publikom. Kada to možemo očekivati?
Mi se nadamo što prije, ali u situaciji u kojoj se sada svi nalazimo, teško je išta precizno planirati i prognozirati.
Sarajevska pozorišta su, u prošlom mjesecu, uputila javni apel u kojem traže od Skupštine Kantona Sarajevo da hitno revidira odluke od 28. septembra kojima se zabranjuje formiranje upravnih odbora javnih ustanova i institucija, prilikom čega je uveden i moratorij na ugovore o radu na određeno vrijeme. Odlukama Skupštine KS ustanovama kulture u ovom kantonu zabranjuje se rad i angažman na privremenim i povremenim poslovima, zabranjuje se imenovanje upravnih odbora, zabranjuje im se rad ugovorom o djelu, autorski honorari. Pored toga, zabranjuje im se bilo kakva vrsta potpisivanja ugovora sa saradnicima na predstavama. Ovim se bukvalno stavlja ključ u vrata ovih institucija kulture. Je li riješen taj problem i koliko se i on, pored ove pandemije, odrazio na vaš rad?
Mi smo za to vrijeme ostali bez 14 uposlenika kojima je istekao ugovor na određeno vrijeme, svi naši spoljni saradnici, autori i izvođači su ostali bez svojih honorara, morali smo zatvoriti vrata za mlade nezaposlene umjetnike, najveći dio repertoara se nije mogao igrati jer podrazumijeva spoljne saradnike. Sada je kultura izuzeta iz moratorija, ali jos uvijek nije riješena većina problema.
Razgovarala: Danijela Regoje
Foto: nap.ba