Inovator Jurislav Korenić je pozorišni i televizijski producent koji je imao značajan udio u formiranju novih formi. Sofisiticiranoj umjetničkoj biografiji najviše pridonosi utemeljenje Kamernog teatra 55 i Festvala MESS, koga je ujedno bio i direktor. Pored mnogih dostignuća, ističe se i kao suautor jedne od najboljih bosanskohercegovačkih serija svih vremena, Karađoz.
Sadržajan prateći program, kao neizostavan dio tradicionalnih Susreta, nastavljen je i u okviru 37. kulturne manifestacije u Brčkom. Svojim gostovanjem u studiju lokalne HIT televizije, promociju monografije o utemeljitelju bosanskohercegovačkog teatra, Jurislavu Koreniću, upriličili su i sami autori specijalističkog spisa. Prof. dr. Srđan Vukadinović, Goran Damjanac i direktor Susreta, Jakov Amidžić, ovjekovječili su djelo koje zauzima posebno mjesto u bosanskohercegovačkoj baštini taetra.
Početak Korenićevog djelovanja vezuje se za Zagreb i njegov angažman kao suflera u zagrebačkoj Operi. Put ga nakon toga odvodi u HNK u Zagrebu nakon čega se, prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu, našao u ulozi direktora opere Narodnog kazališta Ivana Zajca u Rijeci.
Projekat istraživanja i priprema monografija, trajao je više od godinu dana.
„Korenićem smo se bavili kao jednim mnogostrukim teatarskim uposlenikom. Njegova teatarska dimenzija je mnogo široka. Po vokaciji je bio reditelj, pisac, dramaturg i muzičar. Jedno od njegovih obrazovanja, bilo je muzičko obrazovanje. Bio je pronicljiv u rediteljskim zahtjevima, strog kritičar prilikom odabira pojedninih tekstova koje treba staviti na repertoar i naravno ostali segmenti pozorišnog čina, kao mnogostrukog pozorišnog bića, zaista su bili zahtjevni“ – naglasio je jedan od autora, prof.dr. Srđan Vukadinović.
Korenićeva veličina ogleda se i u prvobitnom postavljanju Brechta na sarajevske pozorišne scene. Umjetnost razigrane i vesele forme pozorišta.
„Lako se donosi zaključak da je Korenić, pored toga što je bio pozorišni neimar, osnivač i rukovodilac, bio svestran i u samoj pozorišnoj umjetnosti. Bio je inovator u mnogim stvarima. Nije se libio rizika ulazaka u neka nova područja“ – istiće Goran Damjanac.
Korenić je izvršio radikalne promjene u pozorišnom sistemu. Svojim djelovanjem, pozorištu svoga doba pružio je i nove doze estetike. Govoreći o činu formiranje Kamernog teatra, koji je postao alternativa Narodnom sarajevskom pozorištu prof. dr. Srđan Vukadinović naglašava: „Narodno sarajevsko pozorište je koštalo, konvencionalno, ono je jedan veliki organizam, nepokretan. Nasuprot tome, pravi jedno malo pozorište koje je pokretno, mobilno. Igra male predstave, nisu neophodna velika sredstva za to. Pokretni su, idu da gostuju bilo gdje. Današnja budućnost je u malim pozorištima, scenama koje su lako pokretne, a ne u velikim i teško pokretnim organizmimama koji su u jednoj velikoj krizi.“
Nakon utemeljenja Kamernog pozorišta, logičan slijed događaja najavljivao je i značajnu manifestaciju. Godine 1960., formira Festival malih i eksperimentalnih scena (MEES), koji je nakon tri godine postao internacionalni festival.
“Ako Kamerni teatar traje 65 godina, Festival MEES traje 60 godina, Pozoriše mladih 50 godina bez korijenitih promjena, zaključujemo da niko nije napravio radikalnije promjene u ova tri organizma. Kada je formirana Akademija, Korenić nažalost zbog prerane smrti nije učestvovao u tome, ali i to bi danas sigurno bio njegov pokretački, osnivački rezultat. To, dakle govori kako je on postavio dobre programske, repertoarske temelje da te institucije traju sedam ili osam decenija bez da neko pomisli učiniti radikalne poteze, misleći na organizacijske, strukturne promjene“ – kazao je prof. dr. Srđan Vukadinović.
Vukadinović, Damjanac i Amidžić, kao što je eklatantno u monografiji o Koreniću, protagonistu ne posmatraju jedno dimenzionalno. Producentska, kao prva, a druga dimenzija je upravnikovanje pozorištima. Legitimacija nekog upravnika su predstave koje predstavljaju to pozorište. Bez ikakve zavisti i ljubomore, dovodio je značajne reditelje koji su tada režirali i u Kamernom i u Narodnom pozorištu. Jedan je od rijetkih individua koji je u sebi uspješno obijedinio ulogu umjetnika i menadžera.
Poseban vid iskazivanja omaža za učinjeno u Kamernom teatru i pozorišnom prostoru bivše Jugoslavije, jeste festival poreknut u Kamernom teatru 2016. godine, „Dani Juroslava Korenića“.
Monografija o Utemeljiteljima bosanskohercegovačkog teatra, u duhu jedne od predstava ovogodišnjih Susreta, predstavlja otvoren proces. Projekat će tokom naredne dvije godine, obraditi najznačajnije bosanskohercegovačke producente. Mimo Korenića, riječ je o Radoslavu Zoranoviću, osnivaču tuzlanskog Pozorišta i Zdravku Martinoviću koji je uzdigao Narodno zeničko pozorište. Vrijedi čekati …
Piše: Dejan Jovičić
Foto: Dejan Đurković