Položaj glumca u savremenom društvu, a pogotovo u uslovima traumatičnih stanja, kakvo je epidemija globalnih razmjera, jedan je od strukturnih slogana pod kojima se održavaju XXXVII Susreti pozorišta /kazališta u Brčkom. Naime, pod motom „pozorište i mi u vremenu krize“ položaj glumca uz još neke izdvojene strukture je cjelina obuhvata.
Aktuelni trenutak globalne manipulativne krize i ono što glumce intrigira, što oni žele da rade, i kako se ponašaju u tim uslovim je bilo polazište komada „28. proba“ u produkciji zeničkog Bosanskog narodnog pozorišta.
Zapravo na festivalskoj pozornici u Brčkom je igrana predstava „32. proba“, a „28. proba“ je bila u momentu kada je izvršena selekcija XXXVII Susreta pozorišta/kazališta, u drugoj polovini oktobra 2020. godine. Tako da svaka repriza zeničke predstave predstavlja posebnu probu autorskog projekta, i u numeričkom nizu taj broj se povećava iz prikazanja u prikazanje. I u tom smislu ova predstava dobija stalnu scensku nadogradnju.
Predstava je kolektivni autorski projekat u režiji Lajle Kaikčije i bazirana je na konceptu glumačke komunikacije u kojoj su i oni autori tekstova. Iz koncepta razgovora, razmišljanja, promišljanja o smislu uopšte pozorišta danas, zatim o glumačkom poslu i glumačkom zanatu nastojalo se scenski uobličiti mnogo toga što se dešava poslije probe i kako se glumci ponašaju u tom svom opuštanju poslije zahtjevnog i napornog kreativnog posla. Vidljivo je na pozornici da su glumački protagonisti mnogo razgovarali i između sebe, ali i sa drugima o tome kako se ponašati „normalno“ u nenormalnim okolnostima.
Iz različite komunikološke osnove autorski tim projekta „32. proba“, koliko ih je i izvedeno do festivalske predstave na XXXVII Susretima pozorišta/kazališta, izvukao je na čistinu i vidjelo ono što je po njima najzanimljivije i najprihvatljivije. Međutim, to što je uvršteno u “32. probu” ne znači da će se to naći i u “33. probi”. Sigurno će tada biti nešto novo i nešto drugačije. Tako da se istraživački proces zeničke predstave i dalje nastavlja i nadopunjuje.
Priče koje su glumci prezentirali gledaocima su rezultat dugog scenskog i društvenog istraživanja. Učinile su im se važne u datom trenutku. Ali, su te priče bile zanimljive i intrigantne i za posjetioce. Izazvale su u svakom posjetiocu osjećaj aktivnog aktera u pandemijskim vratolomijama koje su pogodile jedno društvo.
Vidljivo je da su glumački protagonisti vrlo uvjerljivi i da su iskreni prema sebi. Precizno su dozirali važnost informacija koje saopštavaju prvo prema sebi, a potom i prema publici. U nesigurnim i neizvjesnim vremenima, koja su ionako bila prisutna i bez pandemije, pokušavaju pokazati da je sve to jedna otvorena strukura i jedan otvoreni proces koji se nastavlja. Kako onaj društveni, tako i stvaralački.
Predstava je tako zamišljena da nema ni početak ni kraj, kao ni precizno konotiranje vremena u kome žive i akteri, a i događaji. Tako da se i njen početak dešava s onog zadnjeg kraja u drugom prostoru mimo scenskog. Komad počinje dogadjanima poslije probe, gde se želi nastojati pokazati kako se glumci ponašaju i kako se opuštaju posle tog „scennsko probnog iscrpljivanja“.
Predstava “28. proba” (odnosno “32. proba”) donosi i dio intimnih, dokumentarističkih i ličnih priča glumaca. Donosi i njihove lične želje, interesovanja, ali i probleme koji ih u datom trenutku provociraju. Glumica Anđela Ilić koja je učestvovala i premijernom prikazanju, na Festivalu u Brčkom nije bila na sceni, jer je upravo u zdravstvenom smislu pogodjena pandemijom. Ali, njene kolege, glumci su donijeli na scenu njenu intimnu ispovijest i njene strahove.
Priče koje glumački protagonisti donose na scenu su njima jako bitne, ali ništa manje nisu bitne ni publici. Svako ko pogleda ovu predstavu može u scenskim pričama pronaći i djelić sebe. Kroz ove priče glumci se međusobno bolje upoznaju, ali i publika bolje upoznaje sebe.
Predstava je u potpunosti i demistifikovala glumački poziv. Pokazala je da su i glumci obični ljudi koji u trenucima opuštanja poslije svoga rada na predstavi se ponašaju kao i svi drugi građani. Vrijeme provode na žurkama i zabavama, kolektivno se druže. Uspjeli su da pokažu sve mogućnosti i situacije kroz koje prolaze. Vidljivo je iz BNP-ovskog scensko istraživačkog projekta kroz koje sve faze glumice i glumci prolaze prilikom jednog procesa. Kao i šta je ono što njih provocira i koji su problemi sa kojima se susreću.
Projekti kao što je predstava “28. proba”, odnosno “32. proba” su izuzetno bitni u nesigurnim vremenima punim straha, u kojima su se autorska i glumačka ekipa odluče da poštujući sve preporuke izađu na scenu i naprave predstavu. Ovaj otvoreni radni i stvaralački proces u produkciji zeničkog Bosanskog narodnog pozorišta nastavlja da živi i spreman je da ugradi u svoje teatarsko biće svaki novi komunikološki osnov interakcije glumaca i gledatelja.
Piše: Srđan Vukadinović
Foto: Dejan Đurković