XXXVII regionalni Susreti pozorišta/ kazališta u Brčkom ove godine se zbog pandemije organiziraju u drugačijim uvjetima, bez publike. No, forma ostaje ista, u natjecateljskom dijelu igra osam predstava iz zemalja južnoslavenskog govornog područja: BiH, Srbije i Hrvatske. Kako ste zapravo zamislili kompletnu realizaciju Festivala?
Vrlo specifična godina je u tijeku. Iako smo na koncu iste, nažalost i dalje ne vidimo izlaz iz situacije koja je prouzrokovana ovom pošasti i pitanje je hoćemo li uskoro ponovno moći u potpunosti uživati u teatarskim ostvarenjima i umjetnosti općenito. Tako da je ove godine u organizaciji Susreta došlo do niza izmjena i kada smo morali djelovati u trenutku, ali to svakako nije utjecalo na činjenicu da će se Festival održati uz sve epidemiološke mjere koje su stavljene na snagu. Istina jeste malo “bolna”, jer prvi put u povijesti Susreta gledalište Doma kulture će biti prazno. Primorani smo sve gostujuće predstave emitirati uživo putem lokalne televizije, točnije od osam predstava u takmičarskom programu, sedam će se emitirati uživo. Ali ja to gledam i sa vedrije strane i mišljenja sam da će puno veći broj naših sugrađana, a i šire, imati priliku pratiti naš Festival u cijelosti. Nismo jedini festival koji se u ovom proteklom nemilom periodu održavao online i vrlo uspješno su izrealizirani, tako da vjerujem da ćemo i mi iznjedriti do kraja dobru priču, a sve s ciljem njegovanja i kontinuiteta kazališnih Susreta!
Moto pod kojim će se održati XXXVII Susreti pozorišta/kazališta je „Pozorište i mi u vremenima krize-nastanak teatra, položaj glumca, nestanak čovjeka“. Koliko predstave s repertoara korespondiraju s motom?
Ove godine nije bilo selektorske palice, nego je Konsultansko vijeće, prema oskudnim ovogodišnjim repertoarima teatarski kuća u BiH i okruženju, uspjelo izabrati najbolje predstave koje u ovom kriznom vremenu prikazuju pravo stanje društvene svijesti. Velika egzistencijalna zabrinutost kulturnih institucija i njenih aktera je očita, ali uprkos toj činjenici i svim zabranama koje su prisutne u društvu dovele su do toga da na repertoaru Festivala imamo priče koje hrabro njedre i ispoljavaju svoje stavove vremena u kojem egzistiramo.
Ove godine nema predstave u čast pobjednika, ali je u suštini sve ostalo isto, naravno i nagradni fond. Možete li čitatelje Biltena podsjetiti o kojim je nagradama riječ?
Tako je. Ove godine smo uskraćeni za predstavu u čast pobjednika, jer nije predviđen program zatvaranja Susreta, kao što je to do sada bio slučaj, nego će se nagrade dodjeljivati, također, online. Predviđena je direktna komunikacija sa nagrađenima putem Skype-a. Što se tiče nagradnog fonda, ostao je isti. I nagrade su podjeljene u dvije kategorije: nagrade koje će biti dodijeljene ocjenom stručnog žirija i nagrade koje dodjeljuje žiri publike.
Tko je u sastavu ovogodišnjeg stručnog žirija?
Ovogodišnji stručni žiri čine bosanskohercegovački umjetnici i kazališni kritičari. To su Slaven Knezović, glumac iz Mostara, Goran Damjanac, redatelj iz Banja Luke i Nedžad Ibrahimović, kazališni kritičar iz Sarajeva.
Osim natjecateljskog dijela, u okviru pratećeg programa Susreta se svake godine organizira više značajnih događaja, od kojih i prepoznatljive kazališno-dokumentarne izložbe. Šta nas ovaj put očekuje?
I ove godine, u ponudi je bogat prateći program, posvećen velikanima kazališne i dramske umjetnosti. Radi se o nekoliko kazališno-dokumentarnih izložbi, koje će biti postavljene u galeriji u zgradi Vijećnice. Uporedo s tim, bit će upriličeno predstavljanje dvije monografije, jedna antologija i časopis “Susreti”.
Imali smo u vidu i nekoliko predstava za djecu jer zadnjih godina Susreti dosta prostora ostavljaju i posvećuju najmlađima i rade u korist njih, kako bi što veći broj djece mogao uživati u kazališnom izričaju.
Ove godine, nažalost, zbog pandemije koronavirusa nismo u prilici nagraditi ih “živom” predstavom. Da li će doći do izmjene, pa da se ipak nešto organizira za malu i veliku raju, sve je moguće, ali svakako uz mjere koje moramo poštivati.
Susreti se prvi put odvijaju u uvjetima pandemije COVID-19. Jesu li organizatori spremni i kako će se svi događaji prezentirati javnosti, s obzirom da ovaj put nema publike, zbog koje kazalište, naposljetku i postoji?
Kao što sam na početku navela, u naš svijet se uvuklo nešto na oko nevidljivo i posijalo je strah na način da uopće ne znamo sa čime se “igramo”. A igramo, naše role su vrlo precizno izdefinirane, živimo. Igramo, zaglumili smo, spremni i na improvizaciju, a sigurna sam da će i “pljesak” na kraju uslijediti. Stoga, preporučam našoj vjernoj publici da uživaju i ovaj put u bogatom programu 37. Susreta kazališta/pozorišta, kojeg mogu uživo pratiti putem svojih malih ekrana. Za sve nas je ovo nešto novo i nesvakidašnje, ali nije razlog da u tih osam dana ne zavirimo u svijet u kojem je sve moguće i na taj način se malo odmaknemo od sive stvarnosti.
Dobro došli u grad teatra!
Piše: Ivana Pirić
Foto: Dejan Đurković