Četvrte večeri 36. Pozorišnih/kazališnih susreta BiH u Brčkom (nedjelja, 24. 11. 2019.) izveden je život – predstava Bosanskog narodnog pozorišta Zenica „Pink Moon“, prema tekstu mladog bh. autora Darija Bevande, u režiji Saše Peševskog,
„Pink Moon” je postapokaliptična, antiutopijska priča epskih proporcija, smještena unutar kafkijanskog sistema koji melje posljednje ostatke ljudskog roda. Zrcalna je slika zapitanosti, socijalizacije i asocijaliziranosti, otuđenosti mladih, sklanjanje, bijeg od stvarnosti, tihi bunt. Povlačenje u sebe. Ima ona teška bosanska kletva, ja teže niti ne znam: Dabogda se zabavio sobom. Ili ona Velikog Derviša Sušića: „Sine Tale, umiri se u sebi pa ćeš biti izmiren i sa nebom i sa zemljom.“ Sve se ovo dotiće današnje mladosti pune nesigurnosti, zapitanosti, traženja … bez nađenih odgovora odlazi u uređene zemlje gdje odgovori na ta njihova pitanja žive. Ta pitanja koja oni postavljaju sebi, drugima i… davno su živi odgovori koji se žive.
Napravljena je anketa s upitom gledateljima predstave kako im se dopala predstava. Oni “stariji” izjavili su kako nisu razumjeli predstavu, oni mlađi su je itekako razumjeli. Odgovor na pitanje zašto nam odlaze mladi leži i u ovoj anketi. Kapa do poda za anketu kolegici novinarki!
Smeta me podjela na suvremene dramske predstave i one druge. Ja predstave dijelim na dobre i loše. Objavio sam znanstveni rad: „Perspektiva podjele“, gdje sam stavio znak upitnosti, ?, i na podjelu književnosti na književnost za djecu i književnost za odrasle.
Još o predstavi. Žanrovski, to je postdramska rock opera s elementima psihodeličnog westerna, piratske pustolovine, trash horrora, space opere i gomilom pop-kulturalnih referenci. A tek kad sam čuo Tomu Bebića, pjesnika i boema, kantautora iz Splita, s kojim sam znao koju i popiti za mojih Viških dana, očekivao sam čuti i onu njegovu pjesmu koja bi se itekako uklopila u ovu predstavu: “Ča smo na ovome svitu čovik se upita”… A mogla bi i ona njegova: “Nije gotovo kad je gotovo, već je gotovo kad ja kažem da je gotovo”…
I još o predstavi: Također, to je i hronika raspada prosječne patrijarhalne porodice kasnog socijalizma i društveno angažirana priča o generaciji u potrazi za alternativnim načinom života u postratnom tranzicijskom društvu.
Predstava koja nam postavi toliko pitanja, nije predstava, to je događaj, izuzetan kazališni događaj, pomak kazališta k drugačijem na boljitak kazališta.
Riječ dvije o glumcima: Na daskama koje život znače, glumci ne glume, žive taj život teksta, žive ga iz duše, sdušno se daju, kao zrnca brčanskoga sunca dotiču nas ne mrve njihove duše već njena cjelina. Nemojte mi nabiti na nos da ja Busovljak rođeni u Crkvicama – Zenica BiH to tako, zato…
Uistinu se ponosim zeničkim pozorištem koje je postalo neupitni pozorišni/kazališni brend.
Od svoje premijerne izvedbe u januaru 2019. godine, predstava „Pink Moon“ je ostvarila gostovanja i festivalska učešća u Vinkovcima, Tuzli, Tešnju i Sarajevu, a na 18. festivalu bh. drame je osvojila dvije nagrade i to nagradu stručnog žirija za najbolji bosanskohercegovački dramski tekst i nagradu žirija novinara za najbolju predstavu u cjelini.
Brčko je na redu.
Piše: Nikola Šimić Tonin
Foto: Dejan Đurković