Uloga mladog Joce koji se srčano bori i traga za istinom, ipak na kraju gubi bitku na tragičan način! Da li je vrijedna takva borba?
Kao što ste vidjeli, mladi Joco se ne uspjeva izboriti, on se, zapravo, samo pokušao boriti ali srcem, iskrenošću, dušom i nadom da ima dobrih ljudi koji će to prepoznati. Međutim, na tom putu nailazi na drugačiju stvarnost i oni ljudi sa čistom emocijom, kojim je lik mladog Joce vjerovao, poput Učitelja, su ga izdali. Na koncu, njegova borba je od samog početka osuđena na propast. Danas, u ovom društvu smo i mi kao pojedinci, poput Joce, osuđeni na jednu vrstu tragedije, veću ili manju, ali u principu tragedija je tragedija.
„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ opisuje društvo koje je upravo prisutno na našim prostorima. Kako to, zapravo, prihvatiti?
Danas je ipak i gore! Mislim, da ovi ljudi ne bi baš u javnosti na ovaj način ispričali šta rade među svoja četiri zida, sigurno bi to, malo više, ofarbali. Činjenica je da su u našoj realnosti simpatična opšta narodna veselja i da se to daleko čuje, kako je odigrano u predstavi, dok oni koji razmišljaju, naprosto su smiješni i nepotrebni. To je ipak poražavajuće, ali niko vam ne može oduzeti posljednju vašu nadu, da ipak može doći do promjene takve zbilje.
Kako se odnositi prema toj surovoj stvarnosti?
Način na koji se može nešto promjeniti, jeste da udruženim i zajedničkim snagama pristupimo ka promjenama, korak po korak, sigurno će dati pozitivan pomak i rezultat. Poruka i jeste da se upravo još „večeras“ ne zaboravi tema i snažan zaključak ove predstave i da ujedno to postane ideja vodilja, koja će non – stop podsjećati da više ne može tako. Kratko i jasno, dosta je!
Da li je teško ili lako ostvariti značajne angažmane mladom glumcu danas?
Mladi moraju sami da traže svoje mjesto pod zvijezdama, niko ih neće zvati i vući za rukav. Moraju podići glavu i one starije pogledati pravo u oči i zatražiti svoj prostor. Ali to mogu samo oni koji iskreno iz dubine duše i srca to žele i vole, jer od ovog posla se ne živi, živi se od ljubavi prema ovom poslu.
Razgovarala: Anđelka Đurić
Foto: Dejan Đurković