Drugog dana Internacionalnih teatarskih susreta Brčko distrikta BiH 2022. na konferenciji za medije, selektor Susreta prof. Vlado Kerošević pojasnio je da su moto ovogodišnjeg Festivala „Bolest društva“ ponudile upravo same predstave po svom tematsko-sadržajnom smislu.
„Bolest društva je stanje u kome živimo, društvo u kome je nestala komunikacija među ljudima je otuđeno. To nije ništa novo, živimo u vremenu apsolutnog licemjera, u vremenu sahranjene istine. Istina i dokazi ne postoje, fakat ne postoji, pravda ne postoji. Dok sam gledao predstave koje su bile u ponudi za ovogodišnji Festival, taj moto se sam po sebi nametnuo iz predstava koje su bile najsveobuhvatnije da bi mogle da se prikažu na jednom ovakvom Festivalu. Pogotovo kada je ove godine Festival doživio svoju organizacijsku, produkcijsku i idejno-estetsku transformaciju, jer smo doživjeli internacionalizaciju jednog bh festivala u potpunom segmentu s čime su se proširile kreativne umjetničke slobode i otvorili novi prostori sa kojih predstave mogu da dolaze. To je u suštini i smisao jednog festivala, da se nakon određenog vremena transformiše u svoju novu kreativu dimenziju koja će prije svega publici, zatim stručnoj i kritičkoj javnosti, pa onda organizatoru obezbijediti novu kvalitetu prezentiranog produkcijskog programa koji se dovodi na festival“, kazao je Kerošević.
Predstave koje je selektor izabrao za ovogodišnje Susrete, svaka za sebe, govore upravo o toj temi, o bolesti društva.
Kerošević se osvrnuo i na predstavu „Škrtac“, rekavši da je u njoj prikazana pohlepa, klasični smrtni grijeh u kojem živi svijet, neizliječiva bolest.
„Tema jedne od predstave je i narkomanija, stravičan oblik bolesti društva i cijela zemaljska kugla je na intenzivnom angažmanu da prevaziđe taj problem.
Predstava Neće biti smaka svijeta je predstava o prognanicima, izbjeglicama, o migraciji i emigraciji kao procesu od kojega svijet obolijeva. Žrtve te bolesti nisu samo migranti, već svi mi jer smo pod tom opsesijom isto tako traumatizirani.
Onda predstava Ko je ubio Dženis Džoplin?, o vrhunskoj američkoj solistici koja je bila pojam ali svejedno društvo je tu ženu uništilo, uzelo joj identitet.
Zatim predstava Jugoslavija, moja dežela, je pogled slovenačke vizure na bosanskohercegovački galimatijas zla koji zovemo posljednji rat na ovim prostorima. Priča o militarizmu, jednoumlju od koje je čovjek obolio. Nestalo je elemenata čovjeka ostali su samo supstrati tog zla koje je zaposjelo sve stanovnike bivše Jugoslavije, a naročito prostora gdje mi živimo.
Djetinjstvo u Agramu je Gavelina predstava koja govori o tome kako je Miroslav Krleža prevazišao sebe u trenutku nadahnuća u pubertetu. Otkrio je nove poglede na svijet i taj prelaz iz klerikalizma u darvinizam je potreba da se izliječi od dogme u koju je bio zatvoren kroz proces svog odrastanja. Predstava govori o problemu bolesti u koju je zapalo naše odgojno-obrazovno-naučno stanje društv au kojem danas živimo.
Predstava Pristanak je savremena engleska tragedija koja govori o strašnom problemu kada ljudi pomiješaju profesiju i privatni život a treba da riješe izuzetno težak slučaj, zlostavljanja žene.
Namjerno sam je ostavio za kraj jer u dramaturškom smislu mislim da iz situacije u kojoj živimo nećemo moći izaći sami ni uz pomoć medicine, prava kakvo imamo, filozofskih spoznaja koje imamo dok ne pozovemo neku boginju da dođe među nas i smjesti nas tamo gdje pripadamo po kapacitetima koje posjedujemo. Svi mislimo da smo malo više i iz te potrebe smo prestali voditi dijalog, živimo u monologu i to je bolest iz koje se teško može izaći. To je tematsko-sadržajni krug iz kog sam izvukao osam predstava u zvaničnu konkurenciju“, kazao je Kerošević.
Dodao je da su sve predstave stilsko-žanrovski različite i publika će moći da vidi predstave od savremene tragi-komedije, klasične francuske drame, engleske crne drama sa elementima komedije do egzistencijalne drame.
Dramaturg Kemal Bašić je govorio o adaptaciji Molijera Tomislava Zajeca i ukazao na dvije stvari.
„Kao dramaturgu zanimljivo mi je kako je Molijer vječni pisac. Adaptacija je po meni urađena jako dobro i omogućila nam je da na sceni čujemo dobar jezik gdje su glumci imali slobodu koja im je pomogla da se osjećaju sigurnije u sučeljavanju sa tako jednim velikim piscem. Kerempuh se pokazao jednim od najozbiljnijih kazališta sa ovih naših prostora“, kazao je Bašić.
Predrag Nešović teatrolog i dramaturg, istakao je da je selektor Kerošević na tragu onog vremena od prije dvije godine kada smo imali kovid. Naglasio je činjenicu da je slogan dobro urađen, odnosno napisan, da ove godine na Festivalu imamo tri rediteljice od osam predstava.
Dodao je da smatra, da Brčko treba da bude prostor slobode, mašte i stvaralaštva, a ne samo festivala. Te je iskoristio priliku da ukaže da bi se trebalo krenuti sa inicijativom za osnivanje institucije u Brčkom, osvrćući se između ostalog na izdavaštvo koje imamo, pogotovo na Bilten, za koji je rekao, da ga ne može tako zvati jer je to za njega publikacija, pa zatim monografije, izložbe i sl. Jer kako je rekao, Brčko je plodno tlo za jednu takvu instituciju.
Na pitanje novinara Josipa Petrovića, da li pozorište trpi populizam, odnosno postoje li neki standardi u pozorišnom stvaralaštvu, selektor Kerošević je odgovorio da je i sam često na tragu te vrste spoznaja koje se dogode u predstavama vezano za dramaturške intervencije kojima se želi preći prag lijepog ukusa i protiv čega je i sam apsolutno.
„U ovogodišnjim predstavama, pa i sinoćnjoj, nije došlo do toga. Glumci, reditelji, pozorišta jako se bore za dijalog sa današnjom publikom koja nije kao ona publika od prije. Danas živimo u populizmu koji je također bolest društva i najmračniji je put izlaza iz te bolesti“, zaključio je Kerošević.
Piše: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dejan Đurković