Ulogu Anselmea u predstavi „Škrtac“ odigrao je Dražen Čuček koji se u pojavljuje u završnom činu, odnosno na samom kraju predstave. Dražen Čuček je član ansambla Kerempuha od 2020.godine.
Gospodine Čuček, kako su protekle pripreme za ovu predstvu i za samu ulogu koju ste glumili?
Ja sam u posljednem trenutku došao na pripreme za ovu predstavu, jer ulogu Anselme inače glumi moj kolega Vedran Mlikota, koji se, nažalost, prije dva tjedna zarazio virusom Covid 19 i trenutno se nalazi u izolaciji. Sve se odigralo u kratkom razdoblju, i uskočio sam na nepripremljen teren, ali sam imao potpunu slobodu da iznesem svoje viđenje lika Anselme. Mogu reći da nije bilo prostora za prevelike pripreme, nego je sve bila sama improvizacija na samoj probi i ispalo je odlično, te smo odlučili, na taj način da sve prenesemo i samoj publici.
Sama priprema za cjelokupnu predstavu trajala je oko dva mjeseca. Ova predstava je dosta zahtjevna jer se radi o velikom klasičnom djelu koji se izvodi u pet činova i zasta je bilo dosta rada i priprema u ova dva mjeseca.
Lik Anselme tijekom izvođenja predstave mijenja ime u Jean Baptiste Poquelin Moliere, što to znači?
Da, time se sugerira da se radi o velikodušnosti čovjeka koji ne samo da će se brinuti za svoju biološku obitelj, nego i za ukupni kazališni svijet.
Glavna teme predstave „Škrtac“ jeste škrtost Harpagona. Ima li i u životu ovakvih osobina, da li su po Vašem mišljenju ljudi škrti?
Smatram da se škrtost ispoljava kod ljudi više iz nekog straha i u nekim drugim osobinama, ljudi su postali dosta zatvoreni, nepovjerljivi i nesigurni. To se posebno osjeti u posljednih par godina kada smo se našli u pandemiji, a i ekonomska situacija je zategnuta, te smatram da se ljudi boje da ne izgube posao i stoga su oprezni u trošenju novca. Harpagon koji je želio zadržati sve za sebe i na kraju je ostao sam, stoga možemo zaključiti da treba djeliti koliko god je tko u mogućnosti.
Pored škrtosti, u predstavi smo vidjeli i prepreke u ljubavi od strane oca prema svojoj djeci. U neka davnija vremena je bilo normalno da roditelji biraju partnera svojoj djeci, ima li toga i danas?
Naslijedili smo to od naših baka i djedova i naših roditelja, i mislim da toga još ima u nekim sredinama. Smatram da to nije u redu, koliko god da roditelji žele dobro svojoj djeci, ipak svaka osoba treba da bude sa onim koga ona voli i s kojom se osjeća lijepo.
Harpagon je u predstavi, mogli bi smo reći, zao otac, dok je Anselme dobar, koje su razlike ova dva lika kada je očinstvo u pitanju?
Otac Harpagon štedi na svemu, čak od svoje kćerke traži da ispljune i poluprožvakani čokoladni bombon, brani im paljenje svjetiljki jer štedi na struji, dok otac Ansalme voli i svoju davno izgubljenu djecu i spreman je nesebično podjeliti sav svoj imetak, ne tražeći ništa zauzvrat.
Publika je aplauzom i ovacijama pokazala koliko im se svidjela predstava. Da li ste zadovoljni sa reakcijom publike u Brčko distriktu?
Ovo je prvi put da sam u Brčkom i dopala mi se publika, a imao sam priliku i malo prošetati, popiti kavu i pojesti kolač. Publika nas je toliko nagradila pljeskom i ovacijama i tijekom same predstave i na kraju, da smo mi svi oduševljeni i sretni i veliko im hvala na tome.
Želite li nešto poručiti brčanskoj publici?
Svakako ih pozivam da nastave dolaziti na predstve, jer svakog dana će biti predstavljene odlične predstave u izvedbi domaćih i internacionalnih predstavnika, te će svakako uživati.
Piše: Gorana Antić
Foto: Dejan Đurković