Posljednje večeri ovogodišnjih Susreta pozorišta/kazlišta Bosne i Hercegovine u Brčko distriktu BiH nastupilo je Narodno pozorište Republike Srpske iz Banja Luke s predstavom „Derviš i smrt“, čiji je ansambl publika nagradila za izuzetno jakim aplauzom zbog odlične izvedbe. Dio tog ansambla je i mladi glumac Rade Kostić, koji je tumačio lik Mula Jusufa.
Relativno ste mlad glumac, studen IV godine Glume na Akademiji umjetnosti Banja Luka. Kako su tekle pripreme za ovu predstavu?
S više aspekata gledano bilo je jako kompleksno. Počeli smo s radom, tada sam bio student druge godine, u prvim talasima korone 2020. godine. Negdje u februaru je bio kasting, i sve je počelo u martu, aprilu. Onda je bila planirana premijera, jedna, pa druga, pa treća. Tako smo odgađali sve do oktobra iste godine. Što se tiče tog dijela procesa bilo je jako iscrpljujuće. Taman dođemo do nekog nivoa pa nas obustave ili zatvore. Baš je bio onako razvučen proces.
Što se tiče mene i same moje uloge to je bilo zanimljivo. Prva veća uloga u pozorištu. Olakšavajuća okolnost je ta što sam s kompletnom klasom bio na predstavi pa smo donijeli atmosferu s Akademije i na probe i u pozorište, pa mi je bilo prijatnije među svojim ljudima koje već poznajem. Ali i ansambl Narodnog pozorišta je jako predusretljiv s mladim glumcima.
Kada je riječ o samom liku tu sam iskreno imao malo poteškoća jer se u romanu sve priča iz vizure Ahmeda Nurudina. I onda je jako teško čitati roman i odvojiti se od onoga što Ahmed Nurudin osjeća i govori i fokusirati se na neki drugi lik. Mislio sam da je roman nešto osnovno na šta treba da se fokusiram, međutim u jednom momentu sam shvatio da mi odmaže jer sve što čitam je iz vizure Nurudina. Tako da sam izdvojio samo neke dijelove koji se tiču Mula Jusufa i pokušao da ga sagledam, prvo iz vizure Ahmeda i onda da mu dam neku njegovu osobnost. U romanu je to osjećaj Nurudinov i vizija Mula Jusufa, a opet ja ga radim možda čak suprotno odo onoga što je u romanu jer je takav lik.
Ustvari uloga i lik izdajnika.
Uloga izdajnika da, jako teška uloga.
Da li ste tražili savjete starijih kolega koji s vama glume u ovoj predstavi?
Jesam naravno od glumaca iz ansambla jer bio sam dosta zbunjen, jer moj lik prvo je antijunak, izdajnik je. Drugo, dosta toga je kod Selimovića ostalo u magli. Ko je on, šta je on, šta je tačno uradio, zašto je to uradio? Pošto je Selimović zaista jedan genije i ne banalizuje sve do krajnjih detalja nego ostavlja to negdje da čitaoci zaključe i dožive na svoj način. Roman mi nije baš nešto ponudio, odnosno na gotovo sve.
Na kraju, moglo bi se zaključiti, ipak ima i malo dobrog u liku Mula Jusufa?
Mislim da svaki čovjek i kad radi zlo nekako radi iz nekog osjećaja svoje neke potrebe da možda radi dobro ali pod datim okolnostima to ne može da iskaže drugačije. Prosto jako je to kompleksno kao i sam život. Tako i odnos Jusufa i Nerudina, nijedan ne radi zlo da bi povrijedili namjerno nekoga, već da bi sebi pomogli. Možda su bili prisiljeni da rade zlo, ali ipak na kraju se ispostavlja da dijele istu sudbinu, da su isti.
Kako je večeras u Brčkom bilo nastupati, Festival je takmičarskog karaktera?
Bilo je zanimljivo, naravno najudobnije je kad smo u svom pozorištu jer tamo sve znamo. Svaki novi prostor nam zategne nerve da budemo spremni na sve. Recimo ovdje neki dijelovi scenografije nisu mogli da stanu na scenu, prostor između ovih zidova je smanjen. Kod nas u pozorištu je sve razvučeno tako da je naša scenografija bila mala u odnosu na scenu.
Na sceni i nešto novo za našu publiku. Mogli smo vidjeti konja i pticu. Da li ima bojazni kako će se životinje ponašati kada ste na novoj sceni?
Nismo imali taj strah jer smo ga prevazišli s turnejom u Novi Sad i Beograd kada smo išli. U suštini za konja je bitno da proba teren prije same predstave i sam taj centralni dio gdje se nalazi pijesak i gdje je konj se ne mijenja i ne smanjuje.
Da li očekujete neku nagradu na ovim Susretima s obzirom na reakciju publike?
Reakcija je bila jako lijepa, vidjet ćemo, to se nikad ne zna, a bilo je još predstava prije nas.
Ima li novih uloga, radite li na nečemu novom?
Baš zbog poznanstva s glumcem Duškom Mazalicom na ovoj predstavi, dobio sam poziv da igram Luju u Dječjem pozorištu Republike Srpske u predstavi „Jablan“ Petra Kočića. To je bila premijera 10. oktobra, jedna jako zanimljiva predstava i za sada su fine reakcije. Poslije toga, u Dječjem pozorištu radi se Bajka Braće Grim „Sedam gavranova“, a ja sam upravo jedan od tih gavranova. Tako da ima posla, radi se.
MULA JUSUF:
Jesi li mu nanio zlo?
NURUDIN:
Izdao sam ga
MULA JUSUF:
A da te prezreo?
Da te odbacio?
Da je razglasio tvoju izdaju?
NURUDIN:
On nikad ne napušta onoga kome je pomogao, vjerniji nego brat. Najljepše je što njegovu ljubav ne treba ni zaslužiti. Da je trebalo da je zaslužim, ne bih je ni imao, ili bih je davno izgubio. Čovjek dobija kad daje. Jedna jedina stvar koja mi je ostala od kuće, to je mahrama s četiri izvezene zlatne ptice. Hasan ih je prenio na korice knjige. Sjećaš li se, o zlatnoj ptici koja znači sreću. Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome.
Razgovarala: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dejan Đurković