Ni najmlađu glumačku postavu ne bi trebalo zapostavi, jer ipak na njima svijet ostaje. Bilo mi je veoma zanimljivo čuti utiske i razmišljanja ovih djevojčica koje predstavljaju generaciju 2009. godišta s ovih prostora. Za njih to predstavlja veliki događaj u njihovim životima, hrabrost da izađu na pozorišnu scenu, koja složiće te se nije ni malo jednostavna i prekretnicu u njihovom odrastanju ali i kreiranju pogleda na svijet. Te generacije, odrastaju uveliko uz pametne uređaje, koji mogu biti velika zamka na putu odrastanja. Pred kraj našeg razgovora, kada sam saslušala njihova razmišljanja, sitnih, malih ali tako „velikih“ djevojčica, stekla sam utisak da su zavoljele ovu umjetnost i da igraju čistog srca. Upravo ću s vama to i podijeliti.
Šesti dan Pozorišnih susreta odigrana je predstava „Schindlerov lift“, a na daskama koje život znače mogli smo zapaziti mnogo dječjih, čistih i nevinih lica. Lana Zeničanin i Tijana Zeherović su dvanaestogodišnje djevojčice iz Sarajeva i obje pohađaju Osnovnu školu. Kako ste dobile priliku da budete dio ove predstave?
Lana Zeničanin: „Ovu ulogu smo dobile preko audicije. Ja mnogo volim glumu i nastavnicama me je preporučila, što bih joj se ovom prilikom zahvalila. Takođe, sam imala veliku želju da budem dio ove predstave i uspjela sam u tome.“
Tijana Zeherović: „Od malih nogu se interesujem za glumu. Zapravo moja tetka Gordana je glumica i nekako sam uz nju sve vrijeme sticala glumačke vještine. Prijavila sam se na audiciju i vjerovala sam da ću proći. Ovu priliku nisam htjela da propustim i bila sam presretna kada sam saznala da sam uspješno prošla. Meni je tetka zapravo moj idol i na nju se mogu ugledati.“
Kako su tekle pripreme? Da li ste se brzo ukopile s ostalim kolegama?
Lana Zeničanin: „Predstava ima veoma tešku priču i mi smo kroz probe uspjele to prevazici. Vježba je zaista sve. Ja mislim, da na kraju predstave, kao što je kod svakog glumca, najbitniji aplauz, jer smo uvidjeli da se to publici dopada i da smo im doprinijeli nešto u njihovom životu ali i dotakli emocije.“
Tijana Zeherović: „Koliko go da je teška tema predstave, meni je drago što smo uspjeli ovako otvoreno da ispričamo istorijsku priču bez nekih filtera. Na kraju svake predstave vidim koliko me je ovo promijenilo, nekako čini me da odrastem.“
Svojim vršnjacima obje mlade glumice poručuju da ne budu sramežljivi i da uvijek ima nade. Zaključak je da, odrastati uz glumu je veliko bogatstvo! Dječja duša je otvorena za sve novo, fleksibilno i savitljivo zbog godina starosti. Pozorišni krugovi u školama su vrlo popularni, a u velikim gradovima djeca i adolescenti imaju priliku pohađati časove glume. Pozorište za djecu je igra u kojoj se mogu isprobati nove uloge, ostvariti svoj san da postanu neko drugi, barem na sceni!
Razgovarala: Anđelka Đurić
Foto: Dejan Đurković