U sve nesretnijoj stvarnosti i neizvjesnijoj budućnosti oni koji su najviše pogođeni svojom egzistencijom i koji su na marginama društva traže pomoć od nekog Mesije koji će doći među njih i razriješiti sve probleme. Svi oni zamišljaju da je taj spasitelj čist i neokaljan, ali i naoružan velikom dozom empatije. Budući da takvog nema u stvarnosti, onda rediteljska mašta Krešimira Dolenčića u predstavi „Darian, hrvatski kralj samopomoći“, u produkciji zagrebačkog Kerempuha, projektuje pomenutoga kao spasioca.
Poigravajući se sa žanrovima reditelj u ovoj predstavi zagrebačkog kazališta „Kerempuh“ na satiričan način pokazuje koliko ti novospasioci koji dolaze na južnoslovenske prostore ne znaju, pa gotovo, ništa o ambijentu u koji ih je neko uputio. Pri tome, ni sami sebi ne mogu pomoći.
Iako se u predstavi naglašava da je to bliska budućnost i da će kralj samopomoći pomoću tehnologije i virtuelizacije naći instant recept za sreću, ipak se radi o žestokoj stvarnosti i svakidašnjici svih prostora koji nastaju na ruševinama jednog društva kao što je slučaj sa južnoslovenskim ambijentom.U liku Dariana, zapravo vide se i prepoznaju svi oni znani i neznani, uglavnom, trećerazredni raznorazni ambasadori i međunarodni dužnosnici koji samo mogu odmoći, a nikako pomoći onima koji su na margini i koji su najviše pogođeni nedostatnostima koje haraju u društvu.
Rješenje za svoje probleme, oni koji očekuju da im se može darovati bolji život, najmanje, mogu naći u kreiranju života sa raznoraznim instant zvijezdama i reality likovima. To će sve još više odaljiti od rješenja svakodnevnih teškoća. A problemi će se nagomilavati i nikada im nema kraja.
Rediteljska mašta u ovoj predstavi u pokušaju kreiranja boljeg svijeta na ironičan način pokušava riješiti probleme. Satira koja ubada u bolesne bodlje društva u predstavi, za koju je tekst uradio autorski tim na čelu sa dramaturginjom Dinom Vukelić, spaja komediju i melodramu. Briljantna glumačka igra čitavog ansambla, a pogotovo Dariana (Borko Perić) ne ostavlja nimalo nade izgubljenima da sa kraljem samopomoći i uz njega mogu razriješiti svoje probleme i očekivati iole normalniji život.
Uz nedaće egzistencijalnog karaktera u novom tehnologijskom dobu samoća i pandemija koja je tek početak, vala koji je projektovan dodatno usložnjavaju probleme i život postaje nepodnošljiv.
Tražeći konačni epilog u razrešenju svoga položaja svi oni marginalci i dosežu nedosegnuto, a to je suština glumačke igre u predstavi i rediteljskog maštanja boljeg života ili sna o njemu.
Piše: Srđan Vukadinović
Foto: Dejan Đurković