Ogromno iskustvo je iza velike glumice Kaće Dorić, koja upravo ove godine puni čak 61 godinu na sceni. Brčanskoj publici u predstavi pod nazivom „To nikad nigdje nije bilo“ čiju režiju potpisuje Dino Mustafić, odigrala je ulogu majke. Podijelila je s nama i njeno viđenje sadašnjice koju proživljavamo i prenijela je poruku nade za mladi naraštaj koji to u velikoj mjeri proživljava. Razgovor s istaknutom glumicom odisao je mirnoćom i velikom toplinom njene duše.
Šta Vama znači scena?
Motiv, je to što osjećam da pripadam sceni. U zadnje vrijeme meni moj život meni izmiče, osjetim neku nelagodu, problema ima svako od nas, mnogo i jedino kada sam na pozorišnoj sceni osjećam da sam ja JA, dobro se osjećam i mogu reći da sam shvatila da tu zaista pripadam, što govore sve ove moje godine trajanja i to će u decembru biti 62 godina. Ja, zaista moram istaći da volim kada me neko sretne na ulici i javi se sa željom da popriča sa mnom, jer ili me se sjećaju ili su me nedavno gledali, ali moje generacije je sve manje i manje.
Da li biste mogli s nama podijeliti svoje viđenje predstave u kojoj ste odigrali lik majke?
Prijateljstvo Tvrtka Kulenovića i mene je počelo još u Beogradu na studijima, ista smo generacija. On je studirao književnost a ja sam bila na Akademiji. Želim podijeliti s vama i s publikom, da smo Tvrtko i ja zajedno dobili nagradu „Zlatni lovorov venac“ za doprinos teatru i sve je nekako i na ličnoj i profesionalnoj razini vezano za ovaj komad. Mi smo veoma ponosni ovom našom predstavom i mislim da je jako lijepo što smo je odigrali u Brčkom i da je ovaj grad zaslužio da vidi do čega nam je stalo. Ja više ne nosim repertoar, kao što znate i trudim se da se ne osramotim i moj udio koliko god da je mali, da ima svoje značenje.
Liječi li pozorište dušu?
Moram biti iskrena, teško je vjerovati u ovo doba. Raspamećena sam! To uviđam kod kolega na sceni. Mislim da mladi veoma teško pronalaze čvrsto tlo. Teško je vjerovati, kad se sve ruši oko nas, teško je vjerovati da ti svojom energijom ili mi svojim energijama možemo graditi. Pozorište, stvara novi život, a u jednoj situaciji kad sve okolo taj isti život ruši, sigurno njima nije lako. Moje trajanje im može možda reći isplati se boriti, ma koliko bilo teško i bolno.
ANTRFILE
NEKE ZNAČAJNE ULOGE
Ofelija (Hamlet), Viola (Bogojavljenska noć), Kate (Tripče de Utolče), Kasandra (Trojanke), Sonja (Ujka Vanja), Heda Gabler (Heda Gabler), Barblina (Andora), Antoaneta (Biografija i igra), Sluškinja (Osveta ruske sirotice), Maša (Tri sestre)…
Razgovarala: Anđelka Đurić
Foto: Dejan Đurković