Razgovor sa kostimografkinjom Jasminkom Petek Krapljan: Uspjela sam ući u Sašin kod razmišljanja

S obzirom da je riječ o autorskom projektu Saše Anočića, jeste li odmah znali kakve kostime želite u predstavi?

Sa Sašom Anočićem sam već surađivala na predstavi Osječki long, long play u HNK Osijek, tako da nam je ovo druga suradnja i mislim da sam uspjela ući u Sašin kod razmišljanja koji za kostimografa može biti prilično izazovan.

Šta kakarakteriše kostime u ovoj predstavi, šta ste njima željeli postići, šta naglasiti?

U predstavi sam nastojala naglasiti jednostavnost malog čovjeka i sve prepreke koje mu se nalaze na putu. Zaista je puno likova i osim glavnog lika GospOUdinNOUbadija ostala tri glumca se presvlače gotovo na izlasku sa scene, tako su brze promjene likova a samim tim i kostima. To je uvijek izazov za kostimografa kako riješiti brze transformacije likova.

Čime se vodite kada pravite kostime za neki teatarski komad?

Prije svega pročitam tekst, analiziram likove, njihove odnose, zabilježim sve naznake kostima, rekvizite u tekstu. Vrlo je važno odrediti razdoblje događanja komada i provesti istraživanje. Nakon analize slijedi razgovor s redateljem, scenografom, producentom o očekivanjima i u kom smjeru bi trebala ići predstava. Nakon toga radim grube skice, montaže, koje pokazujem redatelju i nakon usaglašavanja ideja radim detaljnije skice i odabir materijala za izradu kostima. Ponekad se koristim i gotovim odjevnim predmetima iz second handa ili fundusa kazališta, koje prerađujem, koristim neke dijelove za stvaranje novih kostima. Za kostimografa je jako važno prisustvovanje probama predstave, jer tek tada imamo uvid u funkciju kostima i njegove mogućnosti da ne sputavaju glumce.

Kostimografi, pa i ljudi zaduženi za scenografiju, scenski pokret su, čini mi se, uvijek u drugom, pa ako hoćete i trećem planu kada je riječ o jednoj predstavi. No, ja bih rekla da oni pored glumaca imaju jako bitne „uloge“ u predstavi, da su uvijek jedan lik više. Gledate li ih vi tako?

Za likovnost i potpuni doživljaj predstave su vrlo važni svi ovi elementi i jedno bez drugoga gotovo da ne može. Zato je važno odabrati suradnike s kojima se „razumijemo“. Ne mislim da su ljudi zaduženi za scenu, rasvjetu i kostim u drugom planu. Sve više osvrta o kazališnim predstavama se dotiče scene, kostima i rasvjete, tako da i strukovne nagrade u tim kategorijama svjedoče da su bitan dio predstave.

Radili ste, osim u Exitu, pored ostalog, i u HNK Osijek, HNK Split, Kazalištu Virovitica, Gradskom kazalištu Sisak i to ne samo posao kostimografa, nego ste se prvenstveno bavili scenskim pokretom, jer ste radili kao plesni pedagog u Sisku više od 30 godina, a za šta ste nagrađeni i Godišnjom nagradom Grada Siska za uspješan pedagoški rad i kreativni rad s djecom i mladima na području savremenog plesa. Ples je Vaše, ako se ne varam, primarno zanimanje, sfera interesovanja?

Plesni sam pedagog preko 35 godina u Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku, gdje su kroz Plesni studio prošle tisuće plesača od kojih su mnogi nastavili plesno obrazovanje završivši škole klasičnog baleta i suvremenog plesa. Iza sebe imam preko šezdesetak predstava za djecu i mlade s kojima smo gostovali diljem Europe i Indije, na mnogobrojnim amaterskim kazališnim festivalima, gdje sam dobila niz nagrada za istraživanje u kazalištu, režiju, koreografiju, doprinose u razvoju plesnog teatra u svjetskoj organizaciji Aita. Članica sam stručnog savjeta za ples Hrvatskog sabora kulture. Sa svojim koreografijama i predstavama sam sudjelovala na Eurokazu, Tjednu suvremenog plesa, Susretima plesnih ansambala Hrvatske.

Za sve to vrijeme, osim scenskog pokreta, imali ste i „izlete“ u svijet kostimografije. Zašto, kako je došlo i do takvih angažmana?

Od kad sam davne 1979. godine osnovala svoju plesnu skupinu, uz koreografiranje, oduvijek su me zanimali kostimi, scena i rasvjeta kao neodvojivi dio scenskog prikaza. Pogotovo kad sam počela raditi predstave prema vlastitom predlošku, uvijek su tu bila i razmišljanja o vizuali predstave. Nakon dugo vremena odlučila sam se za upis na Preddiplomski studij Kazališno oblikovanje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku  gdje sam se bavila oblikovanjem lutaka, scenografijom i kostimografijom, a nakon toga sam upisala Diplomski studij Kostimografija za kazalište, film i multimediju. Pošto sam u horoskopu blizanac jasna je ta želja i interes u više područja jer u svakoj blizanki ima nekoliko žena.

Vodite se tim da je „umjetnost jedini način da se pobjegne, a da ne napusti dom“. Koliko nam je važno to bježanje i kako znati kada treba pobjeći?

To su inače riječi čuvene koreografkinje Twyle Tharp, širokoj javnosti poznate kao koreografkinje filmske adaptacije mjuzikla Kosa. U ovo čudno vrijeme kreativnost je od izuzetne važnosti kako bismo mogli opstati. Jasmin Novljaković moj  dugogodišnji partner, glumac u predstavi GospOUdinNOUbadi, redatelj i docent na Odsjeku za kazališnu umjetnost na AUKOS-u dobar je suputnik u bijegu u  kreativnu paralelnu stvarnost koja se isprepliće sa svakodnevnim životom.

Razgovarala: Danije Regoje

Foto: https://domkkv.hr/