Ono, što još jednu pozorišnu predstavu čini autentičnom i cjelovitom je muzuka. Zašto je to baš tako i koliko muzika utiče na naš svakodnevni život, ispričao nam je Matija Antolić, ali i podиjelio je zanimljive događaje iz privatnog života koji su ovaj kratki razgovor učinili još dragocjenijim. Takođe, dobili smo i prijedloge muzičkih kompozicija, koje će nas zasigurno nadahnuti i oraspoložiti, ali upotpuniti i uljepšati ove tmurne dane.
Muzika je jedan od elemenata koji oblikuje atmosferu u pozorišnoj predstavi. Čime se Vi vodite kada određujete muziku za jedan pozorišni komad u ovom slučaju za predstavu GospOUdinNOUbadi u izvođenju glumačke postave Teatar Exit – a iz Zagreba?
Pa, vrlo bitno mi je što misli redatelj predstave, naravno, kako mi opiše kako zamišlja predstavu, što osjeća uopće kao ključ predstave, pa se sukladno tim predosjećajem i vodim. Nekada je dovoljna jedna melodija koja je uhvatila bit da bi pokrenula kompletan glazbeni izričaj predstave, dovoljan je jedan instrument koji dotakne ono nešto. A sa Sašom već radim dugo godina, gotovo dvanaest godina smo suradnici, pa se dosta dobro razumijemo, osim što mi i kaže da bi htio to i to. U ovom slučaju Saši je vrlo bitna bila pjesma ‘Da sam ja netko’, pa sam je, vođen prvim taktovima melodije, napravio kao instrumental varijaciju na temu, u malo mirnijoj maniri, i tu se otvorilo dosta toga. Iako Saša uvijek voli puno glazbe za najraznije moguće scene, stoga u njegovim predstavama nije baš da napravite jednu melodiju i da ste gotovi, niste sigurno.
Da li je istinita konstatacija da ćemo razumjeti nekad lakše muziku nego riječi? Ako je Vaš odgovor pozitivan, žašto je to tako?
Glazba uglavnom ne treba prijevod, čak i kada se pjeva pjesma na drugom jeziku, čovjek može osjetiti neku bit, srce izvođača. Moj otac i ja smo imali nastup u jednoj crkvi na moru, iza koncerta јe do nas došla gospođa koja je rodom iz San Franciska, rekla nam je na svom engleskom jeziku – ‘Nisam razumijela ni jednu riječ, ali sve sam osjetila, hvala vam.’ Možda to nešto znači.
Muzika je moćno sredstvo! Da li je uspjeh izabrane kompozicije samo ako ona svaki put izazove emocije kod publike? Koje su odlike kvalitetne muzičke interpretacije?
Radio sam glazbu za predstavu ‘Kiklop’ u Gavelli, Saša je također bio režiser, pa mi je rekao da su mu ljudi spomenuli kako uopće nisu primjetili da glazbe ima, a predstava obiluje glazbom. Potom je rekao kako je to odlično jer podupire ono što se događa na sceni. Odlike kvalitetne glazbene interpretacije u kazalištu su da uhvati duh predstave, te da podupre ono što glumci rade, da i njima koristi, a da ne odmaže. Ovisi i o naravi predstave, rade se i predstave koje žele isprovocirati gledatelja, pa vjerujem da se tu glazba sigurno razlikuje u odnosu na scenu kada recimo Snjeguljica pronalazi kućicu usred šume jel.
Glazba je snažna vrsta izričaja, i njome se u povijesti čovječanstva izrazilo nebrojeno puno ljudi na najrazličitije moguće načine, uz glazbu se dožive i erupcije emocija, no i smiraj, njome se obraćamo Bogu, i ljudima. Ali ako bi probali ući u suštinu, možda je odlika kvalitete u glazbi prisustvo životnosti. Prisustvo života koji stoji iza određene skladbe ili izvedbe.
Da li biste izdvojili neki Vaš rad posebnim, onaj na koji ste ponosni i dan danas? Koliko inače traje rad za neki pozoršni komad u oblasti muzike?
Predstava ‘Kauboji’ Saše Anočića je svakako posebno kazališno iskustvo, nju smo radili šest mjeseci, ali to je bio luksuz i jedan od čimbenika što je ta predstava toliko temeljita i detaljna. U njoj sve izvodimo uživo tako da je specifična, te jedna od prvih koje sam radio, druga da budem točan. Tu je i ‘Kiklop’, te dvije drage predstave ‘Kristofor Kolumbo’ i ‘Veli Jože’ u režiji Renea Medvešeka. Te predstave rađene su samo uz pomoć ljudskoga glasa, a kako sam godinama sa tatom pjevao u zboru, ljudsko višeglasje mi je posebno drago. Predstave bi se inače trebale moći raditi u duljem periodu, jer bi neke stvari sazrijele drugačije, ideje i naumi, no dobro, treba pronaći svijetlo u uvjetima koji su mogući. Rad na glazbi inače traje ovisno o količini glazbe i idejama režisera. Glazbu mogu završiti nekada i deset dana prije premijere, a nekada radim nove glazbene brojeve večer prije premijere, ovo drugo je češće.
Ne slušam baš puno glazbu koju sam prije radio, ali evo nedavno smo u Zagrebu ponovno oživjeli predstavu za koju sam radio glazbene matrice i pjesme prije dosta godina, pa mi je bilo drago što me nakon toliko vremena što je nisam čuo nije baš razočarala. Veselim se glazbi i drago mi je što je još uvijek mogu raditi, a to mogu zahvaliti bitnim ljudima oko sebe. Dosta glazbe je iza mene na koju sam ponosan, ne mogu sve nabrojati, osim u kazalištu tu je i glazbena suradnja s mojim ocem dugi niz godina, nas dvojica smo se jako puno nasvirali i kreativno radili na albumima duhovne glazbe gdje je tata uvijek bio autor, poseban projekt je bio ujedno i zadnji koji smo uspjeli zajedno napraviti, album ‘Bluz po domačem’. Iako ne bi tu puno izdvajao, sve što smo radili zajedno bila je posebna priča.
Da li biste podjelili sa nama neku melodiju koja popravlja raspoloženje? To nam je potrebno ovih dana, vjerujem da ćete se složiti?
Je, iako u svakom vremenu nam treba nečega za dušu, a u ovom vremenu svakako. Kada me već pitate eto uzeo bih si prostor da opet spomenem svoga oca Čedu Antolića, koji je nažalost preminuo prije malo više od godinu dana, a bio je glazbeni genijalac samouk, i kao autor, pjevač, voditelj zborova, ostavio neizbrisiv trag na našoj glazbenoj duhovnoj sceni, pa i u glazbi uopće, pogotovo na mene i moj životni put, budući da smo oko petnaest godina zajedno i svirali. Ako će vas zanimati poslušajte na youtubeu pjesme ‘Zornica’ i ‘Ti znaš’. Možda u njima nađete nešto za sebe.
Po Vašem mišljenu, ali i da ujedno zamislimo, šta bi se dogodilo, da muzika uopšte ne postoji?
Da glazba ne postoji? Ah, pojma nemam, bez svega osim zraka, vode, sna i nečega za pojesti čovjek može naravno, e sad, što sad… Čovjek od pamtivjeka ima potrebu izraziti se, podijeliti to s ljudima, i glazba je tu neizostavno dio toga. Drugo je sad što je s vremenom ona postala osmišljavanje projekata, hiperprodukcija, marketing, posao. Tako da bez te neke nametnute glazbe mislim da bi bilo sasvim izdrživo, ali bez one istinske, onog istinskog glazbenog iskaza koji je u stanju promjeniti ljudsku dušu, uh, bez toga bi bilo vjerojatno drugačije. Neki moguće i žive bez prisustva glazbe, pitanje je jedino kako, možda je i to sasvim u redu. Glazba je uveliko božja stvar, oplemenjuje nas, duša se uzvisi od nje, ako je prava ona je kao sami život, i tu je njena vrijednost. Danas ima puno samo imitacija glazbe, i bez toga se može sasvim sigurno. No kažem, ispalo je da je glazba moj život, pa mi se glazba čini vrlo bitna, no stvar je uvijek puno šira, puno šira i puno jednostavnija. A svijet baš bez ijednog tona, nemam pojma, valjda bi smislili nekaj.
Razgovarala: Anđelka Đurić
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL, Josip Regović/PIXSELL, www.vecernji.hr