Predstava „Arzamas“ rađena je po romanu i u dramatizaciji Ivane Dimić, a u Vašoj režiji. Priča je prožeta ličnim iskustvom autorke koja je dementnu majku čuvala više od devet godina, a paralelno sa tim pisala roman. Lično iskustvo je puno teže podijeliti sa publikom. Koliko je Vama s te strane ovo bilo teže, a i veća odgovornost?
Lična ispovest, u pravu ste, uvek je posebno delikatna za prevođenje na scenu. S druge strane, u korenu svakog autorskog dela jeste ispovest, ljudsko i životno iskustvo. Pri tome, negovanje, briga o ostarelom roditelju prisutna je, ili će biti, u toliko mnogo naših života, nas koji smo stvarali predstavu, ali i u životu gotovo svakoga u našoj publici, da tema postaje apsolutno UNIVERZALNA. U prilog tome idu, na primer, i imena likova koja su tipska, a ne lična … Ta univerzalnost i sveprisutnost teme – od kad je sveta i veka, obavezivale su nas na suštu istinitost i apsolutnu iskrenost.
Autorica kaže da je ovo roman o sreći i smrti koje se sudaraju kroz svakodnevni život majke koja odlazi i ćerke koja ostaje. Kako bi ste Vi okarakterisali ovu predstavu?
Moj doživljaj priče, koji sam podelila sa glumcima i saradnicima, bio je pod jarkom impresijom utiska o ZAVODLJIVOSTI Smrti.
Možemo li reći da je, ipak, osnovna nit ove predstave ljubav? Da je na početku i na kraju svega ljubav?
Apsolutno. Ljubav je jedina koja može da se suprotstavi Smrti. Ljubav je ta koja stupa nasuprot Smrti ravnopravno, dostojno, a ponekad nadmoćno.
U dramatuzaciji pojavljuje se i lik Smrti … zbog čega ste se odlučili za taj karakter?
Karakter Smrti bio je, i ostao, najveći izazov, intriga, TAJNA. A u našoj predstavi posebno nas je nosila provokacija te zavodljive Smrti …
Ulogom Smrti, nije li ovaj komad, bez obzira na priču koja je naša, svakodnevna i rekli bismo univerzalna, dobio i dozu nadrealnog?
Sasvim tačno ste okarakterisali predstavu: naša, univerzalna svakodnevica u nadrealnom ruhu. To nadrealno, kosmičko ruho je posebna atrakcija ove predstave. Žao mi je što ovom prilikom nećete gledati in vivo (uživo, op. aut.), kako se pozorište mora gledati, jer to ruho nije dovoljno vidljivo ni dovoljno jarko na snimku. Ali, vis maior (viša sila, op. aut.), tu trenutno ništa ne možemo učiniti …
„Arzamas“ je ovjenčan NIN-ovom nagradom za roman 2016. godine. Ovo je prva adaptacija ove priče za dramsko izvođenje, dakle, praizvedba. Predstava je premijerno izvedena krajem prošle godine. Kakav odjek je do sada imala kod publike?
Predstava je igrana do sada, tokom samo dva i po meseca pre Covida 19, samo deset puta! … Publika ju je doživela duboko emotivno i bila vrlo potresena, uz poneki osmeh i smeh koji vešto izmamljuje – Smrt!
Kako bi žanrovski okarakterisali ovaj komad, kao dramu ili?
Smešnotužna i tužnosmešna nadrealna drama, da.
Na kraju želim samo reći, pozdravite mi stvaraoce i publiku, i sav narod voljenog Brčkog!
Razgovarala: Danijela Regoje
Foto: Dragana Udovičić/www.kurir.rs