Opredjeljujuća vrijednost Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom i specifičnost izražajnih kazališnih sredstava predstavlja dramski tekst. Na taj način se, na jednoj strani, želi popularisati i afirmisati domaća drama i domaći pisac u užem smislu, a u širem cjelokupni južnoslovenski dramski spisateljski opus. Dramski tekstovi koji su izvedeni na festivalskoj pozornici u Brčkom od 1974-1991., odnosno 2002 – 2019. godine, konstituišu svojevrsni vidljivi interkultaralni i intertekstualni dijalog koji je posvećen teatru i dramskom spisateljstvu.
Budući da su 2019. godine objavljeni dramski tekstovi koji su bili pobjednici Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom od 2002-2018. godine, u 2020. godini se objavljuju i pobjednički dramski tekstovi od 1974-1991. godine, sa čime se kompletira dramski spisateljski opus najznačanijih dramskih festivalskih tekstova.
Na taj način, dramski pisac na Susretima pozorišta/kazališta zauzima posebno mjesto u strukturi i predstave, a i festivalskog zbivanja.
U prvotnom, osamnaestogodišnjem trajanju (1974-1991) Susreta nagradu je odnijelo šesnaest drama koje su nastale iz pera četrnaest dramskih pisaca. Dramski pisac Dušan Kovačević je tri puta u naznačenom razdoblju dobijao nagradu za najbolji dramski tekst. Dvije godine (1974. i 1975.) nagrada za dramski tekst nije dodijeljena ni jednom autoru, jer su stručni žiriji smatrali da pomenutih godina nijedan tekst ne zavređuje da dobije tu nagradu. To u krajnjem može značiti i određenu početnu ozbiljnost u konstituisanju kriterijuma da se pisac tretira kao važan segment festivalskog čina.
Izdanje “Antologija južnoslovenske drame Susreta pozorišta/kazališta” obuhvata četiri toma u kojima su uvršteni pobjednički festivalski dramski tekstovi u razdoblju od 1974-1991. godine. Svi živi autori, kao i nasljednici autorskih prava objavljenih dramskih tekstova su dali saglasnost da se konkretne drame nađu u pomenutoj Antologiji.
U prvi tom su uvršteni dramski tekstovi: „Hodža strah“ (Derviš Sušić), „Bundžije“ (Miroslav Jančić), „Omer – paša Latas“ (Duško Andić) i „Nije čovjek ko ne umre“ (Velimir Stojanović).
Dramski tekstovi koji su ušli u drugi tom Antologije su: „Generalijum“ (Alija Isaković), „Lijepa Vida“ (Rudi Šelig), „Let u mjestu“ (Goran Stefanovski) i „Hrvatski Faust“ (Slobodan Šnajder).
Po četiri drame čine i treći i četvrti tom Antologije.
Dramski tekstovi koji su ušli u treći tom su: „Balkanski špijun“ (Dušan Kovačević), „Neprijatno interesovanje“ (Miodrag Žalica), „Anera“ (Ivo Brešan) i „Putujuće pozorište Šopalović“ (Lubomir Simović).
Četvrti tom Antologije čine drame: „Klaustrofobična komedija“ (Dušan Kovačević), „Mrešćenje šarana“ (Aleksandar Popović), „Profesionalac“ (Dušan Kovačević) i „Bašeskija, san o Sarajevu“ (Darko Lukić).
Ako se period od osamnaest organizovanih Susreta pozorišta/kazališta (1974-1991) posmatra kao jedna cjelina, podijeljena po periodima, od kojih je jedan period jedan tom Antologije, zapažaju se određene dramološke zakonomjernosti kada su u pitanju nagrađeni pisci čije se drame objavljuju.
U prvom razdoblju se da primijetiti da su nagradu u četiri godine odnijela četiri BH pisca (Derviš Sušić, Miroslav Jančić, Duško Anđić i Velimir Stojanović), koji su i životom i radom bili vezani za Bosnu i Hercegovinu.
Drugo razdoblje obilježava nagrada samo jednom autoru iz BiH (Alija Isaković), dok su u tom kvartalu nagrade za tekst na Susretima dodijeljene piscima iz drugih ambijenata južnoslovenskog prostora (Rudi Šeligo, Goran Stefanovski i Slobodan Šnajder).
Što se dalje ide u pojedina razdoblja (treće i četvrto) zapaža se da su samo dva autora (Miodrag Žalica i Darko Lukić), koji su vezani za BiH dobili nagrade. Tako su u trećem razdoblju pored Žalice lauretati bili Dušan Kovačević, Ivo Brešan i Ljubomir Simović. U onom poslednjem, četvrtom, razdoblju pored Lukića nagrađeni su Dušan Kovačević (dva puta) i Aleksandar Popović.
Navedeni pokazatelji su znak da su Susreti pozorišta / kazališta u Brčkom, na jednoj strani, bili sve više zanimljiviji i interesantniji piscima iz južnoslovenskog regiona, a na drugoj strani, da je Festival iz razdoblja u razdoblje dobijao konstantno na kvalitetu.
Svi objavljeni dramski tekstovi u četvorotomnoj „Antologiji južnoslovenske drame Susreta pozorišta/kazališta“ pokazuju da bez prave domaće drame, a to je u tretiranom vremenskom razdoblju bilo cjelokupno dramsko spisateljstvo sa onoga što se zove južnoslovenski kulturološki prostor, nije moguće uspostaviti jedan kontinuirani i interakcijski odnos sa masovnim gledalištem.
Antologijski objavljeni dramski tekstovi i izražen interes čitalaca, odnosno gledalaca za domaći iliti južnoslovenski dramski tekst najrečitije govore u prilog činjenici koliko jedan teatar može da egzistira u broju repriza predstave rađene po ovim djelima, kao i koliko može opstati u ambijentu koji je pravo izvorište domaće drame.
Pišu: Srđan Vukadinović i Jakov Amidžić
Foto: Dejan Đurković