Prva u nizu monografija o najznačajnijim BH producentima tretira mnogostranu kazališnu angažiranost Jurislava Korenića.
Susreti pozorišta/kazališta u Brčkom će u naredne dvije godine realizovati istraživanje „Utemeljitelji BH teatra“, što će rezultirati određenim monografskim izdanjima. Pomenuti projekat započeo je na XXXVII po redu Susretima (2020) izdavanjem monografije „Utemeljitelji BH teatra – Jurislav Korenić“. Namjera je da kroz ovaj projekat budu obrađeni najznačajniji producenti u BH kazališnom sistemu. Pored Korenića, u naredne dvije godine pojaviće se monografije o Radoslavu Zoranoviću i Zdravku Martinoviću čija se producentska djelatnost veže za Narodno pozorište iz Tuzle, odnosno zeničko, tada, Narodno pozorište, a danas Bosansko narodno pozorište. Pored dvije navedene pozorišne institucije producentska djelatnosr Zoranovića i Martinovića, isto kao i Korenića vezana je za više djelatnih institucionalnih aktivnosti u sferi kazališnog angažmana.
Jedan od utemeljitelja BH teatra Jurislav Korenić je rođen 1915. godine u Zagrebu, a preminuo 1974. godine u Sarajevu.
Srednju muzičku školu je završio u rodnom gradu, a potom i Filozofski fakultet. Diplomirao je na odsjeku za režiju na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji.
Profesionalnu karijeru kao muzičar započinje 1933. godine, a od 40-ih godina XX vijeka počinje njegov kazališni amngažman u svojstvu suflera i korepetitora u operi zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. U svom profesionalnom radu pravi jedan kraći prekid, kada je kazalište u pitanju. tako što tri godine (1942-1945) svira u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. Poslije toga nastavlja svoj angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu u svojstvu asistenta režije i korepetitora.
Nakon 1946. godine odlazi u Rijeku gdje je bio sekretar, korepetitor i reditelj u operi riječkog HNK, a gdje u razdoblju 1949-1952 obnaša funkciju direktora Opernog ansambla.
U Sarajevo dolazi 1952. godine gdje dobija angažman reditelja u Operi sarajevskog Narodnog pozorišta. U ovom pozorištu na mjestu reditelja ostaje sve do 1958. godine.
Jedan je od inicijatora i osnivača sarajevskog Malog pozorišta, koje je kasnije preimenovano u Kamerni teatar 55. U razdoblju od 1958. godine pa do 1966. je bio direktor i reditelj ovog teatra.
Sarajevski Kamerni teatar 55 napušta 1966. godine, kada preuzima funkciju direktora Festivala malih i eksperimentalnih scena (MESS) u Sarajevu.
U MESS-u je ostao sve do 1969. godine kada dolazi na funkciju drektora sarajevskog pozorišta lutaka. Uložio je ogromnu energiju u ovo Pozorište koje je kasnije preimenovano u Pozorište mladih. Inicirao je izgradnju nove pozornice gdje su se mogle izvoditi sve lutkarske predstave, što do tada u Gradu na Miljacki nije bilo moguće.
Pored rada na formiranju institucionalnih teatarskih kuća u Bosni i Hercegovini, Jurislav Korenić elanom neumornog pozorišnog pregaoca i producenta radi i na formiranju ad hoc scena. Tako u periodu kraja 60-ih godina XX vijeka u Svrzinoj kući u Sarajevu pokreće „Karađoz pozorište“, zajedno sa glumcem Rejhanom Demirdžićem.
Sa ovim producentskim naporom uticao je na spoznaje o teatru sjenki o kome se tada nije puno znalo. Značilo je to i stvaralački podsticaj i za samog Korenića, jer za potrebe „Karađoz teatra“ piše dramske predloške i režira predstave „Maćeha“ i „Fistikovi šejtanluci“, koje će kasnije adaptirati za tadašnju TV Sarajevo. Na osnovu tih tekstova nastaće kasnije mega popularna TV serija „Karađoz“.
Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima treba navesti: Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, dva Zlatna vijenca na Festivalu MESS, dvije nagrade na TV festivalu na Bledu, te nekoliko nagrada udruženja dramskih umjetnika BiH.
U Sarajevu se organizuje pozorišni festival koji nosi ime Jurislava Korenića, a na Međunarodnom teatarskom festivalu MESS dodjeljuje se nagrada koja nosi njegovo ime najboljem mladom reditelju.
U stvaralačkom smislu angažman Jurislava Korenića u teatru je mnogobrojan i raznovrstan. U pozorišnim predstavama, kako onim koje su nastale na BH pozornicama, tako i južnoslovenskim, pojavljuje se kao autor dramskog predloška, zatim dramaturg, autor muzike, i naravno najviše kao reditelj.
Po pozorišnim komadima i teatrima Korenićevi su angažmani sledeći:
Kao autor („Fistik“, sezona 1995/1996); („Karađoz mačeha“, sezona 1970/1971); („Fistikovi šejtanluci“, sezona 1972/1973), u produkciji NPS
Kao dramaturg („San ljetne noći“, sezona 1955/1956); („Dantonova smrt“, sezona 1956/1957), u produkciji KT 55
Kao autor muzike („Nasrudin hodža i njegov magarac“, sezona 1971); („Tigriček“, sezona 1972); („San o livadici“, sezona 1973), u produkciji PMS
Ponovo kao autor muzike u njegovom Kamernom teatru 55 – („Osipate se polako, vaša visosti“, sezona 1967/1968); („Vjetar u granama sasafrasa“, sezona 1967/1968); („Dobri vojnik Švejk”, sezona 1968/1969); („Znam za jadac“, sezona 1968/1969); („Pas koji pjeva“, sezona 1968/1969), u produkciji KT 55
Kao reditelj u sarajevskom Narodnom pozorištu – („Dobri vojnik Švjek”, sezona 1963/1964); („Eh, ti mladi”, sezona 1970/1971); („Karađoz mačeha“, sezona 1970/1971); („Fistikovi šejtanluci“, sezona 1972/1973), u produkciji NPS
Najviše kao reditelj u sarajevskom Kamernom teatru 55 – („Mladost pred sudom“, sezona 1954/1955); („Šarena lopta“, sezona 1954/1955); („Pobuna na Kejnu“, sezona 1955/1956); („San ljetne noći“, sezona 1955/1956); („Dantonova smrt“, sezona 1956/1957); („Dnevnik Ane Frank“, sezona 1957/1958); („Iznimka i pravilo“, sezona 1957/1958); („Priča o vojniku“, sezona 1957/1958); („Vejka na vjetru“, sezona 1957/1958); („Rapsodija u plavom“, sezona 1957/1958); („Balada o Tilu Ojlenšpigelu“, sezona 1958/1959); („Slučaj Lide Matis“, sezona 1958/1959); („Uklonite ludu“, sezona 1958/1959); („Korčak i djeca“, sezona 1959/1960); („Varijacije“, sezona 1959/1960); („Zlatno tele“, sezona 1959/1960); („Otelo“, sezona 1959/1960); („Prosjačka opera“, sezona 1959/1960); („Čarlijeva tetka“, sezona 1960/1961); („Otkad postoji raj“, sezona 1960/1961); („Prvi grijeh“, sezona 1960/1961); („Park bulevar 13“, sezona 1960/1961); („Elzenberška igra“, sezona 1960/1961); („Nevolje profesora Helviga“, sezona 1960/1961); („Juče popodne“, sezona 1961/1962); („Dragi moj lažljivče“, sezona 1961/1962); („Proces“, sezona 1961/1962); („Pigmalion“, sezona 1961/1962); („Mirandolina“, sezona 1962/1963); („Lofter ili Balada o čovjeku bez lica“, sezona 1962/1963); („Pokradeno“, sezona 1962/1963); („Evropska trava“, sezona 1963/1964); („Kažnjeno bratoubistvo“, sezona 1963/1964); („Tako vam je bilo nekoć“, sezona 1963/1964); („Priča o vojniku“, sezona 1964/1965); („Šarlatan“, sezona 1964/1965); („Prosjačka opera“, sezona 1964/1965); („Gilda zove Me Vest“, sezona 1965/1966); („Dan veleučenog gospodina Vua“, sezona 1965/1966); („Uspon i pad grada Mahagonija“, sezona 1965/1966); („Ljubav“, sezona 1966/1967); („Vjetar u granama sasafrasa“, sezona 1967/1968); („Mračna komedija“, sezona 1969/1970); („Ilirski brodolomci“, sezona 1971/1972); („Dragi moj lažljivče“, sezona 1974/1975), u prodkuciji KT 55.
Reditelj u predstavama zeničkog Narodnog pozorišta – („Otkad postoji raj”, sezona 1960/1961); („Vučjak”, sezona 1960/1961); („Dobri vojnik Švejk”, sezona 1968/1969), u produkciji NP Zenica
I kao reditelj u predstavama Pozorišta mladih iz Sarajeva – („Doktor Dulitl i njegove životinje“, sezona 1955); („Kekec“, sezona 1955/1956); („Guliver među lutkama“, sezona 1969); („San i java hrabrog Koče“, sezona 1969); („Advokat patlen“, sezona 1969); („Izgubljena svirala“, sezona 1970); („Meca Medić“, sezona 1970); („Vuk i Kozlići“, sezona 1970/1971); („Paša i Daša“, sezona 1971); („Trubač crne kraljice“, sezona 1971); („Mali princ“, sezona 1972); („Djevojčica sa šibicama“, sezona 1972); („Peća i Vuk“, sezona 1972); („Tigriček“, sezona 1972); („Čarobna kaljača“, sezona 1974); („Tigriček“, sezona 1993/1994); („Tigriček“, sezona 2002/2003), u produkciji PMS.
Odabir dramskog teksta je u scenskoj projekciji Jurislava Korenića uvijek imao posebnu težinu, jer je nastojao da u dramološkim sekvencama aktuelizuje i potencira opšteljudske poruke koje su nadvremene i uvijek aktuelne. Uspio je to da postigne Korenić kroz mnoštvo autora i njihovih tekstova, i prije svega otkrivanje istine u jednom vremenu koje je u periodu odabira tekstova bilo znatno drugačije od onog druge decenije trećeg milernijuma. Pokazuju to i imena, kao i naslovi dramskih predložaka koje su bili predmet scenskog interesovanja Jurislava Korenića.
Svi angažmani Jurislava Korenića u svojoj kreativnoj raznovrsnosti pokazuju izuzetnu ozbiljnost teatra koji manifestuje njegova autorska i rediteljska obilježja. Pozorišne predstave koje nose stvaralački pečat Jurislava Korenića pokazuju najbolje načine kako iskoristiti kreativne potencijale svih protagonista komada. Nastojao je da svojim rediteljskim postavkama pokaže lakoću pozorišne igre. Insistiranje na svedene jednostavne geste, bez pretjerane mimike, bez afektacije u govoru, sasvim prirodno su dočaravali dramsku radnju koju je Jurislav Korenić prilagodio za pozornicu. Zato je Korenić uspijevao da svojim stvaralačkim habitusom svakome u publici utisne emociju i natjera ga da se zamisli nad porukama njegovih komada.
Piše: Srđan Vukadinović
Foto: Dejan Đurković