Osvrt Srđana Vukadinovića: Kritika nadolazećeg zla i „Kiklop“

Komad „Kiklop“ Gradskog dramskog kazališta „Gavella“ iz Zagreba dolazi na festivalsku pozornicu XXXVI Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom dan pošto je dobio tri velike nagrade na Danima hrvatskog glumišta. Predstava je u cjelini proglašena najboljom u Hrvatskoj u 2019. godini, a njen reditelj Saša Anočić je proglašen najboljim rediteljem. Glumac iz ove zagrebačke predstave Živko Anočić koji tumači lik Uga dobio je glumačku nagradu za isti period.

Priča o razaranju svih identiteta, kako onog muškog, tako i društvenog  je u osnovi  vanvremenog Marinkovićevog djela „Kiklop“, u produkciji zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta „Gavella“. Razvrat i blud u kafanama međuratnog Zagreba, koji može biti istovremeno i bilo koji drugi grad u Regionu, najavljuju zlo koje sobom nosi kataklizmatične poremećaje kao što su rat, a kasnije i promjene sistemskih osnova i preobražaja  društvene strukture. U predstavi je to pokazano kroz dvije potpuno zaokružene cjeline. Prva je ona koja tretira previranja unutar jednog grada i svrstavanja na jednu ili drugu strana (protivnika ili podržavalaca nadolazećeg zla), a druga oslikava stanje turbulencije nehumanih odnosa u vojsci, i u bolnici.

Traženje vlastitog identiteta i pokušaj otklona od nemoći usled nastupajućih događaja, koji su se kao kakvi  tmurni oblaci nadvili nad regionom, je stanje predosjećanja  rata. Identčlno je takvo stanje i traženju identiteta u nastupanju jednog drugog zla. koje sobom nosi neoliberalni kapitalizam i koji će kao kakva ratna kataklizma ostvaiti i ostavlja pustoš u društvu koje bude tim „preobražajem“ pogođeno.

Rat kao i koračanje velikim koracima neoliberalnog kapitalizma su posljedice ljudožerske epohe. Pri tome i rat i najava novog poretka su najveći liferanti hrane te se nedostaci prehrambenih namirnica osjećaju u svakoj zagrebačkoj i drugim kavanama. Novi globalizacijski tokovi nastupaju kao specifičan rajh, koji će se i pokazati kao takav, i koji gazi sve pred sobom. Bitan je samo profit, bez obzira kako se do njega dolazi. Melkior (Franjo Dijak) je samo izolovana pojava koja donkihotovski pokušava da ukaže na pogubnost procesa koji se najavljuju kao „spasonosni“. U negovo vrijeme, to je onaj proces koji simbolizuje plakat koja je većinu vrememena trajanja zagrebačke predstave prisutan, a čiji je simbol kukasti krst. U neko kasnije vrijeme, ono drugo zlo i drugi nastupajući rajh bi simbolizovale ruševine i potpuna devastacija nekoliko zemalja, koje su bile ostvarenje sna njihovih građana, i kolone migranata, koji gube svoje živote u talasima nekih mora.

Rediteljski  postupci Saše Anočića vode jedan kompleksan i slojevit tekst u pitak i razumljiv pozorišni komad u kome se razigrava glumačka ekipa. Igra glumaca  Gradskog dramskog kazališta „Gavella“ je živopisna i tačno odigrana gluma. Bez suvišnih momenata koji bi ionako dugo trajanje komada (3 sata i  25 minuta, sa pauzom) učinili, možda, malo komformističkim. Atmosfera i dinamičnost glumačke igre predstavu u gledateljskoj  percepciji čine mnogo kraćom, nego što ona stvarno  traje.

Poetičnost inscenacija reditelja Saše Anočića uvlače gledatelje u imaginarni svijet prikazanja nadolazećeg zla koji im može poslužiti  kao dobar putokaz gdje te bombastične najave novog društva vode. Nebitno je da li se to društvo zasniva na ideji „plave krvi i arijevske rase“ ili neokolonijalnih ekonomskih i globalizacijskih tokova. Minimalistička scenografija dopunjuje dramski iskaz Marinkovićevog teksta, budući da su rješenja iz ovog segmenta pozorišnog čina prisutna tek u nekim njegovim elementima (kreveti, stolice).

Izvanredno, rediteljski i glumački sklopljena predstava „Kiklop“, ZDK „Gavela“ istovremeno i vraća sjećanje na neko nadolazeće zlo od prije osam ili devet decenija, ali i posebno i snažno naglašava i nastoji da probudi stanje svijesti kod pojedinaca o nekom novom nadolazećem zlu koje tokom druge decenije trećeg milenijuma pogađa i Region, i svijet. Samo za razliku od onog zla koje simbolizuje prisutni kukasti krst na zidovima zagrebačkih kafana u grandioznom djelu Ranka Marinkovića, u modernom društvu ti simboli i vrste pritisaka su mnogo sofisticiranije. Ali, svode se na isto. Zato je tu predstava „Kiklop“ da svojim porukama razvije svjesnost kod ljudi o prikrivenim namjerama novog nadolazećeg zla.

Piše: Srđan Vukadinović

Foto: Dejan Đurković