Razgovor са glumcem Edisom Žilićem: Krleža je izazov i veliki autoritet

Tekstovi Miroslava Krleže teško da nekoga mogu ostaviti ravnodušnim. Ako je suditi po reakcijama brčanske publike, nije ni predstava „Pijana noć 1918“ Narodnog pozorišta Tuzla. Od samom početka energija glumaca, njihova posvećenost ulogama i djelu koje izvode bili su gotovo opipljivi. Publici su držali pažnju, s obzirom da niti u jednom trenutku nisu znali odakle će se pojaviti neki od glumaca, što na samoj sceni, što u sali i među publikom.

Mnogo glumaca je na sceni. Uz ansambl Narodnog pozorišta Tuzla angažovali smo tri muzičara i cijelu klasu studenata. Zbog broja glumaca, odnosno uloga na sceni, postoji ta nedoumica gdje gledalac da pogleda. Nadam se da je i zbog pregršt radnji tokom predstave publika bila u dilemi kome dati pažnju.

Koliko često imate priliku igrati predstavu poput ove koju smo imali priliku pogledati treće takmičarske večeri festivala u Brčkom?

Mi u Narodnom pozorištu Tuzla dosta igramo. Sretni smo da imamo četiri premijere godišnje. Ono što je u ovoj vrsti predstave bilo drugačije je to što sam prvi put igrao negativca, osobu koja bez ustezanja odrubi nekome glavu, a problem pljačke rješava kundakom. To mi je bilo novo iskustvo i zbog toga mi je to bilo zanimljivo. Nismo igrali mnogo repriza, ali svaki puta kad igramo bude mi drago da sam u sebi pronašao tu klicu, jer do sada na sceni kao glumac to nisam imao priliku pokazati.

Kako je igrati buntovnog Krležu u kombinaciji s Ivom i Tenom Štivičić, a sve pod redateljskom palicom vrsnog Gradimira Gojera?

Krleža je za mene veliki autoritet. Radili smo diplomsku predstavu „Gospoda Glembajevi“, imali tu sreću da istražujemo na Glembajevima. Kada bih mogao birati, iako je o tome nezahvalno govoriti, izabrao bih Leona Glembaja sigurno. Želja mi je da to igram jer osjećam šta to muči Leona Glembaja. Mislim da bih iz ljubavi, interesovanja i znanja dobro uradio taj posao. Ovo ne govorim iz namjere da se hvalim nego jednostavno gajim ljubav prema Krleži. S gospodinom Gradimirom Gojerom prvi puta sarađujem. Čovjek koji je u ovim vodama dugo godina i u ovom slučaju je imao sreću da je naišao na kvalitetan ansambl Narodnog  pozorišta Tuzla. Smatram da su moje kolege ozbiljno shvatili zadatak i da, uz režiju gospodina Gojera, imaju veliku zaslugu zašto predstava ostavlja utisak na ljude, kao što je na vas večeras.

Da, u Brčkom smo imali priliku pogledati vaš „gotov proizvod“, bilo je zaista dojmljivo. Koliko truda i odricanja stoji iza svega onoga što ste nam pokazali ovdje?

Pokušaću na to odgovoriti iz jednog drugog ugla. Ja kada idem na posao jedva čekam da tamo stignem. Hvala bogu pa imam takav posao. Uživam radeći, ne samo s gospodinom Gojerom u predstavi „Pijana noć 1918“ nego i u drugim. Uživam u poslu i to je pristup koji donosi rezultat. Sada radimo novu predstavu s gospodinom Zlatkom Pakovićem „Crkva bosanska“. To će sigurno biti izvanredna predstava.

Možemo li onda predstavu „Crkva bosanska“ očekivati na nekom od narednih Susreta pozorišta u Brčkom?

Autor teksta je Zlatko Paković. Obzirom da propozicije vašeg festivala zahtijevaju isključivo regionalne autore, mislim da je realna opcija da dođemo s tom predstavom. Premijera je 25. januara sljedeće godine.

Razgovarala: Alma Kajević

Foto: Dejan Đurković