Deficit savremenog domaćeg dramskog teksta višegodišnja je teatarska značajka, koja se ne može opravdati samo entropijom svih društvenih vrijednosti u Bosni i Hercegovini, ali i u svim zemljama ex- Jugoslavije. Razloga za to je i previše, ali zanimljivo je bilo regovanje prije par godina na regionalnom Festivalu teatra u Brčkom. Jedan nagrađeni autor za domaći dramski tekst, a njegovanje domaćeg dramskog teksta je jedna od odlika Sureta BH- pozorišta/ kazališta u Brčkom, je na pitanje „zašto ovako kratak dramski tekst kad je tu još bilo prostora da se dopišu i likovi, i radnja i cijela dramska priča..?“, ironično i sa smiješkom kazao- koliko para toliko muzike. Naravno, da se za dobar dramski tekst očekuje i nešto novca, nešto materijalne potpore, ali to je samo bio odgovor zvani vrh ledenog brijega u kojeg se bio pretvorio domaći dramski pisac. Jer, pozorište je magija, pozorište je čarolija, pozorište je najozbiljnija, najvažnija i največnija od svih umjetnosti, pozorište je prije i iznad svega- Ljubav koja uvijek mora izaći vani da bi nagovijestila i opečatila javnošću svoju unutrašnjost.
Prije par godina, gostujući uživo na tv-u, Robert De Niro, američki glumački genij, reditelj, producent i jedan od najvećih u historiji sedme umjetnosti, u okviru predstavljanja njegovih djela na Sarajevo Film Festivalu, kazao, da je u osnovici svega, dobar tekst, bilo da je u pitanju film ili teatar.
U tom kontekstu, od prošle godine, a ove posebno, na Festivalu teatra u Brčkom, prmijetan je uzlazni trend dramskih tekstova domaće savremene produkcije. Na tom fonu, i prema reakcijama glumaca predstave „Mirna Bosna“, Kamernog Teatra 55, Sarajevo, i samog autora teksta Borisa Lalića, publike, kritike, i pozorišnih stručnjaka. To je činjenica koja raduje, jer šire gledano, ako se pisac vraća samom sebi i radi ono što jedino zna, onda se možda ipak svi pomalo počinjeno vraćati sami sebi. U pozadini svih dešavanja je dražava, ili još neki jači centar moći, i ako je ona našla način da stimuliše domaćeg dramskog pisca onda je to za svaku pohvalu, a ako nije, zadnji je trenutak da to uistinu i učini.
Uvodeći nas u dramsko- umjetnički siže koamda „Mirna Bosna“, reditelj Boros Lalić je vispreno, kratko i snažno primijetio:
„U društvu u kojem vlada kriminal, u kojem se posao ne može dobiti na pošten način, gdje ljudi ne žive, nego preživljavaju, a pri tome su vrlo kreativni, pronicljivi i duhoviti, želim napraviti predstavu koja će biti njegovo ogledalo. Pričajući priču o dvije socijalno ugrožene porodice koje se spajaju u jednu, da bi preživjeli, na način kojim se preživljavalo u ratu, želim da preispitam mir u kojem sada živimo, te se predstava, između ostalog, zbog toga zove “Mirna Bosna”.
“Mirna Bosna” se nalazi na granici između kriminala i poštenja, na granici između tragedije i komedije, te je zbog toga najbolje opisuje podnaslov drame – Komedija preživljavanja koju je na svijet donio Boris Lalić sa Alipašinog polja.Na svijet donijete porodice Šabić i Aleksić su klasični predstavnici svih ljudi u ovom društvu, koji se na sve moguće načine snalaze ne bi li preživjeli i pri tome gledalac ne zna da li bi im plakao od smijeha ili samo plakao“.
MIRNA BOSNA ILI RAZBIJANJE TABUA KROZ DRAMSKO IŠČITAVANJE DISPERZIJE DRUŠTVA
Nakon igranja predstave u okviru takmičarskog dijela XXXIV Festivala drame u Brčkom održan je Okrugli stol kojeg moderina Dževdet Tuzlić.
Dr. Almir Bašović, selektor Susreta:„Svako društvo, pa i građansko, mora živjeti od nekog okvira- jedan su uzor , drugo su tabui, ono što se ne smije. Evo smo večeras imali priliku vidjeti problematičnost jednog tabua u građanskom društvu. Dakle, priča o lakim drogama ispričana tako da dovede taj tabu u pitanje, da postavi u pitanje naš odnos prema nekim ljudima sa dna socijalno- ekonomske ljestvice. Tekst, po mom skromnom sudu, dobar u svojoj nepretncioznosti. Režija koja je imala puno povjerenja u glumca, sjajni glumci, i sve to ovu predstavu čini zanimljivom. Mislim da se , ipak, ovdje radi o još ponečemu, a to je pitanje suosjećanja- da li smo u ovoj svoj svojoj zaštiti individualizma, zapravo zaboravili na neko elementarno ljudsko suosjećanje. I zato je to predstava koja nije samo duhovita i smiješna, nego ima i neki svoj važan podtekst. Čini mi se. Hvala!“
Boris Lalić, autor teksta „Mirna Bosna“:„Da kažem da sma imao neku sigurnu vjeru za vrijeme pisanja ovog teksta- i nisam baš, ali sam to radio sa sviješću i odogovornošću. Prije svega sa sviješću da ako to napravim kako treba, da će onda onda on naći svoj put i da će postići, da kažemo, uspjeh kod publike. Sve vrijeme sam imao na pameti ko su ljudi koji dolaze kod nas u pozorište. Tako da radio sma to baš namjenski i imao sam neka očekivanja“.
Nikola Šimić Tonin, pisac i novinar: „Dojmila me se predstava. Uloge su svaka za sebe jedna mala studija, nešto za ne povjerovati!? Ali kao književnika sve me je vrijeme pratilo, jer glumci su jednosatavno živjeli svoje uloge, što im je omogućio i tekst, i sve sam vrijeme razmišljao kako će se zatvoriti drama. Da li će skliznuti u nešto drugo, i onda sam na kraju doživio još taj potpuni doživljaj odličnosti zatvaranjem drame. Ustvari, najljepša poanta nekog književnog djela je kad se zatvori a ostane otvoreno do kraja, i ostavi se i onome koji gleda, i koji je slušao, da domišlja taj kraj. Autoru, glumcima, svima kapa do poda. Hvala!“
Ratko Orozović, reditelj, kritičar, publicista:“Ja sam jednog političara pitao- kad ćete vi formirati komisiju za ispitivanje porijekla sirotinje. Jer mislim, ova vaša drama je jedna analiza siromaštva društva. I nije lokalna, ja se ne slažem sa tim da je lokalna, jako je univerzalna i na granici je komedije, ne one prizemnog humora, nego one komedije života, istinskog. I mene raduje što je mladi pisac krenuo tim putem, jer, daleko je teže pisati komediju- tragedija je oko nas, ali za komediju treba imati duha, i što bi rekli muškarci-ono što imaju muškarci, pa ući u jedan porodični milje i napraviti ovako jednu ovakvu predstavu koja plijeni, ima dušu, ima nešto što može se naći u svakoj porodici, ima ovakvih likova…“
Piše: Suvad Alagić