Ulogu bake Evgenije u porodici u kojoj su tradicionalne norme i hijerarhija porodičnih odnosa uništene, a novi poredak se bezuspješno pokušava uspostaviti, utjelovila je glumica Remira Osmanović. Kroz njen lik predstava dobija dimenziju generacijskog sukoba – ne samo između roditelja i djece, nego i između starijih generacija koje su nekada imale autoritet i mlađih koje teže ka promjenama.
Lik bake Evgenije ima satiričan karakter, jer kroz njega vidimo kako starije generacije, koje su nekada imale smisao i stabilnost, danas više ne uspijevaju da funkcionišu u novim okolnostima.
Predstava “Tango” prikazuje generacijski sukob i urušavanje porodičnih vrijednosti. Kako baka Evgenija reaguje na sav taj haos? Da li pokušava unijeti red u porodici ili se i sama prepušta apsurdu?
Baka se prilagodila. U jednom dijelu predstave Artur kaže da je od jedne fine, dobre bake i majke postala raskalašena baka koju više ne možete prepoznati – koja pije, kocka i više ne mari ni za život, ni za porodične norme i tradiciju. Sve je to zgazila i prilagodila se tom ružnom vremenu. Zaboravila je na vrijednosti, porodicu, na djecu koju je trebala da odgaja i usmjerava. Ona, kao najstarija, trebala je biti stub porodice, ali je prva podlegla porocima. I onda se, logično, ruši i porodica i društvo. Nažalost, nije opstala, kao ni mladi Artur koji je imao dobre namjere i ideje. Nije uspio da vrati stvari na temelje, na ono što nas je nekada držalo, a to su porodica i porodične vrijednosti.
Da li već na samom početku možemo zaključiti da je poruka predstave upravo to da greške treba ispravljati na vrijeme? Naime, Artur tokom cijele radnje pokušava da uvede red i ponovo uspostavi porodičnu hijerarhiju, ali u tome ne uspijeva.
Njegovi roditelji su ti koji su ranije trebali nešto ispraviti, ići pravim putem. Artur je već nemoćan, jer je sve otišlo predaleko. On, sa svojim iskrenim, ali nemoćnim pokušajima, ne može ništa promijeniti, jer su otac, majka, baka i ujak svi podlegli tome. On je jedina svijetla tačka, ali biva ubijen. Više se vjeruje strancu koji dolazi, kocka s bakom i ujakom, nego vlastitom djetetu koje dolazi sa željom da vrati red, porodicu i dobro. Nažalost, ne uspijeva u svojoj dobroj namjeri.
Čak ni nakon smrti bake Evgenije ne dolazi do promjene odnosa u porodici. Da li je to poruka da, kada jednom izgubimo moralne vrijednosti i porodične temelje, teško ih je ponovo uspostaviti?
Na trenutak se malo preplaše, ali nastave da žive po starom. Svako ide svojim putem. Artur jedini još pokušava da unese red, ali je spletom okolnosti kasnije ubijen. To je potpuni raspad sistema. To nam je, nažalost, vrlo blisko i danas. I u našem društvu vidimo slične situacije, gdje su porodica, tradicija i vrijednosti porušene i omalovažene; gdje više nije važno da budeš dobar, već da budeš moćan, bogat i da dođeš na vlast. Dobro se ne nagrađuje, nema uspjeha ni priznanja. Nažalost, takav sistem gura zlo na površinu. Predstava, zato, ima zadatak da ljudima otvori oči, da se zapitaju i prepoznaju poruku da zlo dolazi na vlast, da zlo pobjeđuje, i da se moramo boriti da se to ne dogodi. Treba vratiti standarde, porodične vrijednosti, da baka bude baka, otac otac, da porodica ponovo postane oslonac društva.
Dok gledamo predstavu, neke scene kao da se ponavljaju, kao da se kroz njih preslikava današnjica. Koliko je ta poruka važna?
Ljudi često kopiraju jedni druge, pa tako i zlo. Mnogi mladi danas upadaju u iste obrasce ponašanja, misleći da je to „moderno“ ili „fora“. U predstavi vidimo da u porodici nema ničeg dobrog. Ni majka ni otac ne pokazuju moral, sve se prelazi olako – preljuba, poroci, kocka. Nažalost, to vidimo i danas. Ono što je nekad bilo sramota, danas se smatra normalnim. I to je najtužnije. Danas je „normalno“ da baka pije, da se kocka, da djeca piju pred roditeljima, da majke javno varaju muževe – stvari koje su prije 20 godina bile nezamislive. Mrožek je to napisao davno, ali njegova poruka danas zvuči jednako svježe i istinito. Nije normalno da se zlo prikazuje kao svakodnevica. Mi moramo pokazati da je zlo – zlo. Da publika shvati da nije dobro, da se mora braniti dobro, porodica, ljubav, poštenje.
Šta biste željeli da publika ponese iz “Tanga” – neku misao, osjećaj ili poruku koju ste vi utkali u svoj lik?
Čak i stariji ljudi mogu postati podložni propadanju, ako se prepuste bez otpora. Zato je važno da se u porodicama više razgovara, da se otvaraju takve teme i da se njeguje povezanost među generacijama. Ako vratimo porodici njenu snagu i vrijednost, mislim da ćemo ponovo imati zdravo društvo.
Razgovarao: Mirsad Zahirović