Ežen Jonesko, majstor apsurda, u djelu „Ćelava pjevačica“ progovara o usamljenosti i besmislu svakodnevne komunikacije, u kojoj likovi govore mnogo, ali ne kažu ništa. Režisersko smještanje radnje u Boku Kotorsku unijelo je u predstavu šarm, humor i dozu stvarnosti.
Danas, u vremenu prepunom riječi, a lišenom iskrenog dijaloga, izostanak prave komunikacije postaje posljedica neiskrenosti i površnosti među ljudima. Kada odnosi postanu navika, a riječi prazna forma, sve se pretvara u besciljno brbljanje kroz koje nam, neprimjetno, prolazi život.
Djelo adaptirano u predstavu, u režiji Jagoša Markovića i izvođenju Centra za kulturu Tivat, kao i u drugim sredinama, naišlo je i na izuzetno dobar prijem publike tokom četvrte večeri XLII Internacionalnih teatarskih susreta u Brčkom.
„Teatar apsurda je uvijek prisutan na visokom nivou, zbog čega predstava opravdava očekivanja. Svi koji vole ovaj žanr i koji su upoznati s djelom lako mogu razumjeti piščevu poruku – otuđenost u svakodnevnom apsurdnom životu i ponor u nerealne situacije. Iako na bokeškom dijalektu, kojeg ne susrećemo u svakodnevnom govoru, odlično sam razumjela predstavu.“
„Predstava mi je bila izuzetno zanimljiva. Prije svega, ukazuje na to koliko su naši svakodnevni razgovori postali banalni i bez smisla, a jezik bi trebao biti nešto što nas povezuje i zato prije svega, i postoji.“
„Predstava pokazuje u kakvom se razdoblju danas nalazimo i koliko je ovo vrijeme suludo i dehumanizovano, koliko su ljudi otuđeni jedni od drugih i koliko jedni druge ne slušaju.“
„Od cijele glumačke ekipe najviše me se dojmio glumac Momčilo Otašević koji tumači lik gospodina Lazarija, iz razloga što sam njegov rad i ranije pratio. Takođe, veliku impresiju na mene je ostavio i Branislav Popović koji glumi vatrogasca, a koji je unio posebnu dinamiku u cijelu predstavu.“
„U predstavi je dosta zastupljena simbolika. Pokvareni sat aludira na vrijeme koje stoji – ljude zarobljene u vremenu. Takođe, bazen sa vodom koji je bio postavljen na sceni vidim kao neki purgativ, nešto što briše sve učinjeno i rečeno.“
„Fantastična predstava! Drama apsurda je svakako nešto novo, nešto što je odavno nedostajalo ovom gradu. U svakom slučaju, poruka je da, bez obzira na trenutne neprilike, u svijetu vlada otuđenost zbog čega treba više da se okrenemo jedni drugima.“
„Što se tiče glumačke postave moj favorit je Olga Odanović jer je na specifičan način iznijela glavnu žensku ulogu.“
„Gluma je bila izvrsna, tekst takođe. Taj egzotični dijalekat Boke Kotorske bilo je lijepo čuti u Brčkom. Što se tiče poruke koju su pisac i reditelj htjeli da pošalju trebaće nam još dosta vremena da je potpunije dešifrujemo.“
Sudeći po utiscima publike, predstava je naišla na veoma dobar prijem. Gledaoci su sa dubokom pažnjom pratili svaku scenu, prepoznajući u njoj odraz savremenog društva, a nesumnjivo i samih sebe.
Drama nas duhovito, ali i potresno podsjeća koliko je naša komunikacija zapravo pro forme, izvitopereno ponašanje bez ikakve spontanosti koje manifestujemo putem društvenih kanala komunikacije, koji nas, umjesto povezivanja, sve više vode ka asocijalnosti.
Piše: Bojana Savić