Satira koja izaziva i smijeh i šutnju, tako bi se ukratko mogla opisati predstava „Smrt na dopustu“. Publika je nakon izvedbe Kerempuha imala mnogo toga za reći, a njihove reakcije bile su jednako iskrene koliko i same replike s pozornice.
Već s prvim scenama, publika se našla u svijetu u kojem smrt, umorna i potrošena, odlučuje otići na odmor. Ta jednostavna ideja, izvedena s puno duha i preciznosti, vrlo brzo prerasta u nešto mnogo dublje, a to je promišljanje o svijetu bez kraja, o društvu koje gubi granice, o životu koji se, bez smrti, izmiče smislu. „Smrt na dopustu“, duhovita, a istodobno potresna priča o svijetu bez smrti, pokazala se kao prava poslastica za ljubitelje satire i pametnog humora, ali i kao predstava koja te natjera da zastaneš i promisliš.
Razgovori nakon predstave, koju je ispratio veliki aplauz, pokazali su da je publika duboko doživjela ono što se odvijalo na sceni. Neki su isticali energiju ansambla i preciznost u izvođenju, drugi su naglašavali snagu ideje – Smrt kao umorna žena koja odlučuje uzeti odmor. Mnogi su bili dirnuti spojevima komike i tuge, groteske i istine.
„Svaki glumac ostavio je trag. Vidi se da uživaju na sceni, a to se prenosi i na nas u publici. Stvarno odlazimo s najpozitivnijim dojmovima.“
„Godinama dolazim na Susrete. Večeras se mogla vidjeti stvarno odlična gluma, vrhunska energija! Smijala sam se, ali me u isto vrijeme steglo u grlu. To je ono pravo – kad te predstava zabavi, a opet te natjera da malo promisliš.“
Posebno je odjeknula sposobnost predstave da kroz humor progovori o svakodnevici, politici, društvu i ljudskoj krhkosti. U komentarima se često čulo da satira, iako naizgled zabavna, zapravo boli, jer otkriva ono što se često prešućuje.
„Kad se smijemo političarima i sebi, kao da sve na trenutak postane lakše. To je satira – gorka, ali ljekovita.“
„Pogodili su pravo u srž svakodnevice. Sve što su izrekli o smrti i društvu, to smo mi. Samo što su oni to rekli kroz smijeh.“
„Dva sata su prošla u dahu. Sve je bilo živo, ritmično, bez praznog hoda. Muzika, gluma, ideja, sve je bilo na mjestu.“
Sudeći po dojmovima, publika iz Doma kulture zasigurno nije otišla ravnodušna. Predstava nije završila posljednjom scenom, nastavila je trajati u mislima onih koji su je pogledali. A upravo to, možda više od svega, potvrđuje moć teatra.
Jer ovaj kazališni komad zaista potiče na promišljanje: što bi se stvarno dogodilo da smrt uzme odmor – bi li svijet postao bolje mjesto ili potpuni kaos?
Piše: Sandra Živković