U predstavi „Narodni poslanik”Branislava Nušića pod rediteljskom palicom Egona Savina, lik Spire – šurjaka glavnog lika Jevrema Prokića, tumači Jordan Simonov, glumac čija energija i humor unose poseban ton u ovu klasičnu komediju o vlasti, pohlepi i ljudskoj slabosti.
Kako ste se pripremali za lik Spire? Koje njegove osobine smatrate najzanimljivijim ili najsloženijim za interpretaciju?
Uloga Spire mi je bila veoma izazovna. On je veoma interesantan lik, vezan za svoju suprugu i pomalo smotan. Poseduje određene karakteristike koje su obično svojstvene inferiornim ljudima i otprilike sam se u tom prostoru kretao. Moja supruga u predstavi, Tanja Kočovska i ja već dugo radimo zajedno i dobro se poznajemo tako da nam nije bilo uopšte teško, naprotiv, to je bio jedan kreativan proces.

Odnos Spire i njegove supruge Spirojce je veoma specifičan za tadašnje vrijeme kada su muškarci vodili glavnu riječ.
Jeste. To je glavni motiv ova dva lika i tokom pripreme dosta smo obrađivali psihologiju braka kako bi bolje shvatili šta ljudi postaju posle deset, dvadeset, trideset godina zajedničkog života, kako izdržavaju to breme koje brak sa sobom nosi. Ovde konkretno, u pitanju je veoma specifičan odnos u kojem su uloge obrnute, gde je žena superiorna i vodi glavnu reč, a muž je zavisan i kaska iza nje. Ovaj tekst je napisan pre 140 godina, ali je toliko savremen, ne samo u političkom smislu nego i u modernim odnosima između muža i žene.
Da li ste u liku pronašli dio sebe i koliko su Vam lična iskustva pomogla u interpretaciji?
Kada igramo neki lik, mi kao glumci, moramo da se identifikujemo sa njim. Moramo da nađemo naše i njihove zajedničke karakteristike pa da od te tačke krenemo i kreiramo ga.
Kako biste opisali odnos Spire prema ostalim likovima u predstavi i na koji način se kroz te odnose otkriva njegova ličnost?
Mogu reći da se celo vreme ponavlja jedan isti patern, a to je da kada neko od bližnjih ili u okruženju ima nekakve ambicije da bude vođa, onda ljudi postaju pomalo drugačiji prema njemu i tada dolaze do izražaja sve one loše crte koje jedan čovek sadrži u sebi, a to je poltronstvo, laž i sve što ide uz to, samo da bi se postigla neke statusna pozicija u društvu.

„Narodni poslanici” su svuda oko nas, pogotovo u politici. Nušićevo djelo pokazuje da su ljudske slabosti, pohlepa i težnja za moći jednako prepoznatljive danas kao i prije 140 godina.
Upravo tako! Oni se nalaze na svim nivoima vlasti bilo koje države i gde god da igramo, ljudi prepoznaju tu zajedničku crtu na koju reaguju svuda isto.
U kojoj mjeri je reditelj Egon Savin dao lični pečat ovoj predstavi?
Ja ne treba puno da govorim o tome jer njegova dela i sve ono što je napravio govore sama za sebe. Zaista sam sretan što sam imao priliku da po drugi put radim sa jednim od najboljih savremenih reditelja današnjice. Pre ovoga režirao je i predstavu „Laž i paralaž”.
Da li ste liku Spire dali neke savremene nijanse? Maloprije ste rekli da je Nušićev „Narodni poslanik” i likovi u njemu bezvremenski.
Apsolutno. Bez obzira koliko star tekst obrađujete, morate mu dati neku savremenu tačku sa kojom bi se publika poistovetila. Tako sam ja Spiru približio publici i to je moj princip, sve ono što vidim pokušavam da smestim u savremeni fokus.

Kako opisujete saradnju i energiju ansambla tokom rada na predstavi?
Sama činjenica da smo za interpretaciju ”Narodnog poslanika” bili višestruko nagrađivani govori dovoljno o saradnji anasambla. Novi direktor koji je došao pre godinu dana, doneo je neku novu energiju i umetnuo dozu ambicioznosti u pozorište. Sada smo u zenitu onoga što bi trebalo da bude jedan glumački život. Mislim da je upravo sada pravo vreme za još ovakvih reditelja sa kojima bi radili neke nove predstave istog kvaliteta kao što je ova.
Ova predstava je klasik. Da li je potrebno u nju unositi neka osvježenja kako bi i dalje bila interesantna publici?
Mislim da ne. Ona je toliko suvremena i to je još fascinantnije zbog same činjenice da je Nušić ovo djelo napisao sa samo 19 godina. U pitanju su savremene misli i konstrukcije kojima ne treba ništa oduzimati ili dodavati.
Razgovarala: Bojana Savić
