Predstava Ljudi od Voska, po tekstu Mate Matišića i režiji Ivana Vanje Alača, a u izvođenju Narodnog pozorišta Sombor, kojom su zvanično otvoreni 42. Internacionalni teatarski susreti u Brčkom, iako traje tri sata, na osnovu dobijenog aplauza, itekako se svidjela publici.
U razgovoru sa glumcima Biljanom Keskenović (Narodno pozorište Sombor) i Nenadom Pećinarom (Narodno pozorište Novi Sad), koji su igrali u ovoj predstavi, na konferenciji za medije, pokušalo se doprinijeti dubljem razumijevanju same predstave.
Glumica Keskenović, koja je i prije učestvovala na festival u Brčkom, na početku je istakla da je reakcija publike dokazala to – da što je priča ličnija da je univerzalnija, dodavši da bilo gdje kad igraju ovu predstavu, da njena priča i sam tekst imaju jednu komunikaciju sa publikom koja zdušno reaguje.
Selektor ovogodišnjih Susreta Irfan Mensur, kako je voditeljica konferencije Alma Kajević podsjetila, u svom obrazloženju kazao da je ovo drama o svim traumama koje nas okružuju, od ratova devedesetih, pitanja nacionalnosti, podjela na seljake i građane. Svi strahovi ispričani su kroz tri priče jednog pisca koji sve to prepoznaje i pripovjeda o sebi, svojim dilemama i saznanjima, neostrašćeno oblikujući jednu turobnu našu priču.
A reditelj predstave, Ivan Vanja Alać, o ovoj Matišićevoj drami sam je kazao da je jedan od najvećih dokaza da što je nešto ličnije to je univerzalnije, kao i da je najveća hrabrost iskrenost, pogotovo ako se ona tiče ogoljavanja samog sebe pred svijetom.
„Pre svega, veliki izazov je bio postaviti tako nešto sa tako mladim čovekom i njegovom idejom, na scenu Srpskog narodnog pozorišta u Somboru koje smatram matičnim pozorištem gdje sam stekao početna iskustva. Izazov je bio, pre svega, raditi nešto na hrvatskom jeziku u čemu nam je zdušno pomogao naš lektor, Bojan Sredojević. Mislim da smo na sceni pokušali da napravimo i razliku Ličana, Purgera, Hercegovaca i tako dalje. To je ono što je nama glumcima najveći izazov zapravo. A cijela ta priča, naravno, pa to su sudbine koje mi nekako svi živimo i na svim prostorima gde igramo se ljudi prepoznaju. Prilično je univerzalna. Pogotovo kada dolazi iz pera tako jednog rokera. Sam Ivan Vanja Alać je napravio takvu eksplikaciju svoga pokušaja u kome smo mu svi posle pomogli, da sam bio siguran da će to biti jedna vrlo zanimljiva i uspešna predstava”, pojasnio je Nenad Pećinar.
Govoreći o liku koji igra, Biljana Keskenović dodala je da kad bi morala to opisati u dvije riječi, da bi rekla da je to majka hrabrost jer kako je istakla, jedino je majčinska ljubav bezuslovna i apsolutna uprkos svemu, što se moglo vidjeti i u ovoj predstavi.
„Imala sam zaista veliko oduševljenje na prvo čitanje teksta koji sam dobila. Smatram da je Mate Matišić, ne samo kroz ovaj komad, jedan od sigurno najjačih pisaca, najkvalitetnijih u regionu. Ovo je plejada briljantno napisanih likova, pokretanje jako mnogo tema kroz, na prvi pogled, tri različite priče koje samo povezuje glavni lik, a ustvari na kraju tek shvatimo koliko su uistinu one povezane. To su ustvari tri priče. Grijeh, iskupljenje i pokajanje. Ovakvih majki i ovakvih situacija ima mnogo oko nas, ekspanzija je urušavanja sistema vrednosti, porodice, odnosa. Cela je priča na granici tragikomičnog. Ja je doživljavam veoma tragično bez obzira što izaziva i duhovite reakcije. Sigurna sam da te priče nisu izmišljene”, kazala je Keskenović.
Kako je voditeljica dodala, tu bi se savršeno uklopio citat iz predstave da je stvarno literarno amoralno pisati o gadostima drugih, a ne pisati o gadostima svoje porodice.
„To je, pre svega, osim privatno, svakome lično, upućeno iz moje vizure, i nekako državama i društvu, pogotovo državama u okruženju. Da bi svako trebalo da počisti svoje dvorište, i da gleda u svoje dvorište, a ne u tuđe”, dodao je Pećinar.
Premijera, kako je dodala Keskenović, ove kompleksne priče izazvala je velike reakcije u Hrvatskoj, dakle mnogi su se, kako je istakla prepoznali, dok u Srbiji nema tu vrstu konekcije, ali neku drugu svakako ima. Spominju se mnogi i mnoge teme se otvaraju i Keskenović smatra da je to bogatstvo ovog komada i ove predstave zbog čega i izaziva ovakvu reakciju u publici. Zato i postoji pozorište kao mjesto koje bi moralo biti hrabro i gdje govorimo o nečemu o čemu inače ne možemo.
Ovom prilikom, pohvalila je Festival u Brčkom, prije svega zbog broja predstava koje se takmiče, i koji je, kako ističe, zaista impozantan, kao i izbor selektora, naglašavajući da je selekcija izuzetna.
Prisutni na konferenciji uputili su kritiku u smislu da presu ne prisustvuju reditelji ili pisci predstave (ukoliko su živi), jer su one zamišljene kao razgovor sa publikom umjesto nekadašnjih Okruglih stolova, a iz razloga što većina učesnika prethodnih godina nije bila u mogućnosti prisustvovati istima jer su bili organizovani nakon izvođenja predstave, a ansambli nisu bili u mogućnosti da ostaju radi obaveza i dugog puta do kuće.
Prisutni glumci, kazali su da je ostatak njihovog ansambla morao zbog poslovnih obaveza odmah nakon predstave da se vrati kući, a da su oni ostali kako bi ispoštovali proceduru.
Također, spomenuto je i da je publika prije samog izvođenja ove predstave imala predrasude čuvši da traje tri sata, ali da je činjenica da niko nije napustio salu tokom izvođenja, pokazatelj da su predstava i glumački ansambl svojim igranjem, itekako opravdali trajanje predstave i dobijeni aplauz.
Sanita Jerković-Ibrahimović