Inspirisan “mrvicama sa bogate trpeze Homerove” starogrčki dramatičar Eshil satkao je tragediju zasnovanu na mitskoj priči o Agamemnonu, njegovom povratku iz trojanskog rata i ubistvu, te Orestovoj osveti za ubistvo oca.
Helenski moralni principi poput onih da ko je kriv taj i strada; ničeg previše, ništa preko mjere; grijehovi predaka koji prelaze na potomstvo pridruženi njihovim vlastitim grijesima; kažnjavanje pojedinca koje može zahtijevati stradanje cijele zajednice; moć krivice proizvodi novu… Orestova osveta za očevo ubistvo produžava lanac grijehova koji se prenose na nova pokoljenja, a nasilja iz prošlosti podstiču nova u sadašnjosti.
Složenost moralnih principa koje je pokrenuo Eshil u Orestiji zahtjevan su materijal za postavljenje pozorišne predstave. S tim se u koštac uhvatio reditelj Slobodan Unkovski, a na sceni Internacionalnih teatarskih susreta u Brčkom predstavu je izveo ansambl Narodnog pozorišta Sarajevo.
Glumac Ermin Sijamija je nakon odigrane predstave podijelio sa nama iskustva koja je doživio tokom pripremanja ovog pozorišnog komada, ali i o značaju samog djela po kojem su on i njegove kolege utjelovili antičke likove.
“Iskreno, težak je ovo materijal. Tražiti konotaciju sa današnjim vremenom nije problem. Ovo danas što se dešava gore je od svake grčke tragedije. Ono što se dešava nama zadnjih trideset godina, ono što se trenutno dešava u svijetu je strašno i grčke tragedije dođu kao dječije slikovnice. Glumci na scenu moraju prenijeti to zlo, tragediju, okrutnost, nemoć, glupost tih ljudi, a da bude interesantnije nego nažalost ovo što se dešava oko nas. Ono što gledamo u zbilji. I zapitanost koliko je bitna grčka tragedija i koliko je ovo danas tragičnije.”
Bez obzira na težinu zadatka ansambl Narodnog pozorišta Sarajevo uložio je dosta truda i vremena da donese srž djela koje je nastalo u petom vijeku prije nove ere.
“Igrali predstavu pedeset puta ili prvi put, uvijek nam je od početka i svaki put je lijepo kad sami sebe nečim iznenadimo. Jer možda te nijanse, ta neka iznenađenja, stvari koje otvorimo sebi u toku predstave mogu odlučivati o nagradama. Što se tiče izvedbe u Brčkom mogu kazati da je bila najbolje odigrana do sada. Često nam se to dešava kada pređemo sa velike scene Narodnog pozorišta na manju scenu, pogotovo ovdje u Brčkom. Onda smo nekako bliži, intimniji, gledamo se i čujemo. Cijelu predstavu sam pratio sa strane i smatram da je jako dobro izvedena”.
I publika u Brčkom je očito bila jednakog mišljenja nagradivši jakim aplauzom stihove pjesnika atenske demokratije, u izvedbi Narodnog pozorišta Sarajevo. Možda i zbog same teme koja se stopila u vapaj za pravdom. Jer kako piše dramaturg Jelena Mijović “svako vrijeme treba svoju Orestiju, naše, čini se, više nego ijedno drugo”.
Piše: Alma Kajević
Foto: Dragan Deanović