Publika u Brčkom je pete festivalske noći imala priliku gledati „Ožalošćenu porodicu“ svevremenski hit Branislava Nušića u izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba. Ova bezvremenska predstava urađena je u režiji Ivana Plazibata koji je na sebi svojstven način kreirao predstavu koja nikog u publici nije ostavila ravnodušnim.
Razgovarali smo s glumcem Filipom Detelićem, koji je utjelovio lik Miće Stanimirovića. O tome s čim su se susreli kreiranjem predstave i likova, te kako je baš došao na ideju da Mića bude karikatura beogradskog „dizelaša“ Filip je kazao:
„Da, taj Mića je neki luđak, pomaknut, mislim cijela je ta familija pomaknuta i svako ima svoje ludilo u glavi i probleme koje nosi sa sobom, pa tako i moj lik. Nije to bilo sad veliko istraživanje, Mića je mlad dečko, voli malo sa strane da uzme nekih supstanci ali bio je gušt a ponajviše zbog jezika. Prvi put nam je u Kerempuhu da smo na ekavici govorili i bilo je veliko zadovoljstvo to raditi.“
O tome kako su se glumci osjećali dok su radili hit- predstavu Branislava Nušića, Detelić je kazao da je Nušić baš svevremenski i jedan od rijetkih koji spada u kategoriju onih koji će biti za 200 godina aktualni i ne kaže se tek tako da je ovo jedan od njegovih najboljih tekstova.
Da li pravila „Ožalošćenje porodice“ vrijede i danas, i toliko vremena nakon pisanja ovog teksta vidljivo je, kako kaže, najviše po tome da se ljudi smiju kad se prepoznaju u situaciji, bila ona komična ili tragična. Zastave Srbije i Jugoslavije su bile na sceni, uz mnoge rekvizite koji karikiraju naše narode, jesu li zemlje bivše Jugoslavije ustvari „Ožalošćena porodica“?
„Pa jako je puno simbolike i sigurno da jesu. Zastave su redateljev neki potpis i dodatni vizualni udar kao još jedna replika na cijelu ovu situaciju koja se na sceni događa.“
Govoreći o tome kako publika reaguje na predstavu, Detelić je kazao da može slobodno reći jako dobro, gdje god igraju, a posebno u Zagrebu sve bude rasprodano, dolaze ljudi i vole gledati, smiju se i jako su zadovoljni.
A na pitanje, Filipu kao glumcu, šta je draže pozorište ili TV, uz osmijeh decidno je kazao: „Uvijek pozorište, kazalište mi je prva ljubav pa zaborava nema.“
Imate li neku predstavu ili ulogu koja je ostavila traga na Vas?
„Možda mi je najdraža, koju sam nedavno režirao, ‘Kako druga polovica voli’ od Alana Ayckbourna u Kerempuhu, a i glumio sam u njoj tako da mi je to sad sigurno najdraži projekt koji sam radio u životu.“
I glumili i režirali? Kakav je osjećaj?
„Predivan, ali je užasno teško. Svi su mi rekli da ću sad više poštivati reditelje i stvarno je tako. Radio sam sa svojim najboljim prijateljima, predstava je trajala dva i pol sata, možda malo preveliki zadatak, ali sam i na Akademiji je radio kao ispit i predstava je bila posveta našem pokojnom profesoru Munitiću i onda sam imao veliku želju da se to igra kod nas u kazalištu i toliko sam bio sretan na dan premijere, kad je sve završilo, sjeo sam u garderobu, istuširao se i plakao.“
Kako se pozorište održava u današnjem vremenu i sunovratu društva?
Mislim da se kazalište tu bori jako dobro i još uvijek, vidim po publici kada su Dani satire kod nas gdje dolaze i kazališta iz regije, sve se rasproda u dva dana, ljudi su željni kazališta. Vidi se i kod nas da su ljudi željni i voljni da vide više predstava i da uživaju.
A o Susretima u Brčkom, uz veliko zadovoljstvo i oduševljenje kazao je da je skoro svake godine u Brčkom; prošle godine je igrao u predstavi „Škrtac“ te da bilo je fenomenalno i da su dobili nekoliko nagrada.
„Svugdje volimo gostovati, a u Brčkom pogotovo, predstavu publika uvijek lijepo primi i bude nam čast ovdje igrati“, zaključio je na kraju glumac Filip Detelić.
Piše: Kristian Bilić
Foto: Dragan Deanović