Glumica Snježana Sinovčić Šiškov rođena je 1964. godine, diplomirala je na Akademiji scenske umjetnosti u Sarajevu 1987. Iste godine postaje stalnom članicom Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Dobitnica je Zlatne arene za najbolji hrvatski doprinos u manjinskoj koprodukciji za film „Ljeto kada sam naučila letjeti“ redatelja Radivoja Andrića, 2022. Nagrada za najbolju žensku ulogu na 31. Danima hrvatskog filma za ostvarenu ulogu u igranom filmu „Marko“ autora Marka Šantića, 2022. Nagrada Marko Fotez za najbolje umjetničko ostvarenje u Drami Hrvatskog narodnog kazališta Split u sezonama 2020/2021. i 2021/2022. Nagrada publike na 31. Marulićevim danima za predstavu “Francuzica”. 2021. Nagradu Judita za najbolje umjetničko ostvarenje 66. Splitskog ljeta u dramskom programu (Francuzica), 2020. Nagrada Srebrni Orion za najbolju sporednu žensku ulogu na Filmskom festivalu glumca, za ulogu Tetke u filmu “Sam samcat”, 2019. Nominacija za nagradu Zlatni studio Jutarnjeg lista za najbolju filmsku glumicu, 2018. godine.
Četvrte noći Internacionalnih teatarskih susreta u Brčko distriktu BiH odigrana je maestralna predstava “55 kvadrata” u izvedi fantastične postave Hrvatskog narodnog kazališta Split. Publika je uživala u još jednoj neobičnoj predstavi koja je zasigurno predstavila problem jedne šestočlane porodice zbog manjka prostora za stanovanje, a do problema dolazi kada Lena i Tino odlučuju ljetne mjesece provesti kod Leninih roditelja, mlađeg brata i bake u stanu od 55 kvadrata. Briljantnu ulogu majke u odigrala je Snježana Sinovčić Šiškov.
Predstava je odigrana po istinitoj priči?
Priča je konkretno o 2002. godini kada se dogodio požar nadomak grada, rubovi grada su bili zahvaćeni. Također, imamo i problem sa odvozom smeća koje stvara neugodne mirise tokom cijele godine. Zbog čega dolazi i do zagađenja vode što otežava uslove za život. Dolazak mnogobrojnih turista preko ljeta stvara velike gužve u gradu, obavljanje svakodnevnih obaveza postaje otežavajuće. Također, stanodavci izbacuju studente i mlade bračne parove iz stanova i iste stanove iznajmljuju turistima. To se isto dešava Leni i Tinu 01.05. kada dolaze u naš stan na šest mjeseci.
Kako to utiče na vas, uspijevate li kao majka u predstavi održati dobre međuljudske odnose šestočlane porodice u 55 kvadrata?
Ja se veselim dolasku moje kćerke i zeta, jer ću imati priliku da provodim više vremena s njom. Imam odličan odnos i sa zetom, ali tu dolazi i moja majka koja je svoj stan prepustila sinu, odnosno mom bratu pomorcu da pokrene posao sa nekretninama, a za uslugu on će njoj obezbijediti stanovanje u staračkom domu što se ne dešava. Šest mjeseci je previše, borim se u predstavi da budemo svi zajedno, ali je ipak neizdrživo.
Dodatne probleme u predstavi stvara i vaš sin tinejdžer koji upada u probleme, dolazi kasno u noć?
Do toga dolazi jer mladi ne vide perspektivu, loše društvo i kvart utiču na njega, a sve to jer mladi koji su talentovani ne vide budućnost zbog korupcije i nepotizma.
Za kraj, da li je 55 kvadrata za šestočlanu porodicu dovoljno za sreću?
Predstava je pokazala da je to nemoguće, iako su svi članovi porodice dobri i nisu pokazali zle namjere. Danas je sa dinamikom života takva da je u stanu u kome se susreću tri generacije nemoguće živjeti. Ljubav je zaista rješenje, ali sa iskustvom koje imam smatram da svako treba imati svoju privatnost i mir.
Piše: Mirsad Zahirović
Foto: Dragan Deanović