Andrića je važno iznova čitati na sceni

Gospođica, klasični tekst Ive Andrića koji tematizuje problem novca i položaja žena u osvit Prvog svetskog rata, Vanja Ejdus dramatizuje moderno, u mozaičkoj formi, slike se nižu, a između njih tu je neki literarni pasaž.

Ona zadržava neokrnjenu Andrićevu jasnu rečenicu, ali u dramatizaciji ostavlja dosta prostora da nas uvede u priču Rajke Radaković. Njena trauma gubitka oca, preuzimanje previše obaveza na sebe, druga pozicija u društvu, ostavlja pitanje da li bi njen život otišao u potpuno drugom smeru da joj je otac bio živ. Rajka je zgrčena, odvažna, mlada i prepuna zadataka koje je sama sebi zadala. Ispuniće ih, ali joj od života neće ništa ostati. Rajku prate gubici svih važnih muškaraca u njenom životu. Oca, Dajdže, a zatim i onog ko bi joj mogao biti partner. Ti gubici od nje prave kamen, jedan od kofera koji svi akteri ove predstave nose, a u kome od emocija više nema ništa.

Režija Đurđe Tešić svedena je, estetski besprekorna, sa nenametljivim i čistim rešenjima. Uvođenje muzike na sceni daje neophodnu scensku dinamiku i životnost.

Glumački ansambl Narodnog pozorišta Republike Srpske, Gospođicu igra složno, ujednačeno, u punoj koncentraciji.

Slađana Zrnić, sugestivno i sa puno ljubavi pravda svoju Gospođicu. Njen zadatak je težak, ona nosi celu predstavu, ali to radi sa vanrednom lakoćom. Naročito je intresantno na koji način koristi posturu tela u kreiranju lika. Njena je Gospođica pogurena, kao da se stalno brani od Sveta. Drugi deo ansambla Slađani Zrnić daje dobre partnerske odnose, potpora je za građenje glumačke kreacije.

Scenografija Dragane Purković Macan predstavlja hladni prostor mimoilaženja, sive konstrukcije gde se niko zapravo ne sretne iako deluje da su svi jako blizu, da su komšije. Koje se ne vide.

Kostim Ivane Ristić u zemljanim tonovima, estetski se uklapa u predstavu, daje vremenski okvir i deo je vrednog tima ove predstave.

Andrića je važno iznova čitati na sceni. Analizirati ga i slobodno ga tumačiti, bez zadrške. Ansambl ove predstave donosi jedno vredno scensko delo. Ono nam sa scene poručuje da je rat veliki biznis kao da je i novac potpuno beznačajan ako zaboravimo kako se voli.

Piše: Jelena Paligorić Sinkević

Foto: Dragan Deanović