Jovana Gavrilović rođena je 1989. godine u Beogradu. Kazališna, televizijska i filmska je gumica. Završila je Fakultet dramskih umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu. Kao studentica 4. godine proglašena je najboljom mladom glumicom na 21. “Međunarodnom festivala malih scena u Rijeci“ 2014. za ulogu Mine u predstavi „Dok nas smrt ne rastavi“.
U predstavi ste utjelovili Rachel, koja je puno toga doživjela.
Rachel je uspješna i ambiciozna odvjetnica, koja je u braku sa, također, jednim odvjetnikom. U ovoj predstavi mi, zapravo, pratimo nekoliko tijekova priča koje se u biti nekako prepliću i razvoj događaja se međusobno podudara. S jedne strane imamo djevojku koja je silovana i ova dva odvjetnička para su uključena u taj slučaj, te ga tretiraju kao i svaki drugi, dok se njihovi životi ne krenu raspadati.
Imamo li previše ovakvih stvari u životu?
Da, kazališne predstave su ogledalo života i društva, ovo je priča koju živimo svi u stvarnom životu i čak, i puno surovije nego što je u ovoj predstavi prikazano.
Kako su tekle pripreme za ovu predstavu?
Pripreme aktivnog rada su trajale oko dva mjeseca, s tim što nas je u stvaranju ove predstave zadesila i pandemija koja je u tom razdoblju bila baš rasprostranjena, te smo imali i dosta pauza zbog pandemije.
Imate li sličnosti s ulogom koju ste glumili?
Mogu da se pohvalim i podijelim radost da nemam nikakve sličnosti s likom kojeg glumim. Ali sam se baš radovala ovoj ulozi zato što je toliko daleko od mene, bio mi je potpuno stran lik u startu. Budući da živimo u vremenu u kojem se dosta brzo živi, nemamo priliku dobivati ovakve uloge, jer se uloge uglavnom dodjeljuju namjenski. Stoga mogu reći da sam bila sretna što sam dobila lik koji je velika suprotnost od mene i mog karaktera. Ali sam počela neke stvari da učim i primjenjujem na sebi, tako kad često igramo i imamo probe, primijetim kod sebe da se u nekim situacijama ponašam kao Rachel, a uopćeno sam sasvim nešto drugo.
Kakav je dojam na vas ostavila brčanska publika?
Ja sam uvijek ushićena i presretna kada dolazimo u Brčko da igramo, do sada sam bila u Brčkom i Banja Luci i još nekih par gradova. Ovdje smo uvijek srdačno primljeni i kao ljudi i kao glumci, a tako i u kazalištu, smatram da je publika ovdje jako topla i pažljivo gledaju predstavu, te imaju jedan prefinjen ukus i odnos prema humoru i uvijek je divota i uživanje igrati ovdje predstave. Baš sam rekla kad smo ovdje stigli, kako sam sretna.
Kakva su vaša očekivanja od ovog festivala?
Iskreno nemam nikakva očekivanja što se tiče nagrada, glavni cilj mi je da odigramo predstavu u što boljem izdanju, te da naš žar pređe i na publiku. Tako da nemam drugih očekivanja bilo gdje da igramo, i na festivalima i na nekim drugačijim nastupima.
Piše: Gorana Antić
Foto: Dejan Đurković