Fokus predstave/koncerta jeste na muzičkim numerama, obje glumice to izvode vrhunski, no autorski tim želi njome poručiti i nešto više, ne samo podsjetiti na kratak i buran, drogom osjenčen život čuvene kantautorice.
„Kada sam razmišljala o tome da uradim predstavu o osobi koja mi je bila uzor i inspiracija u tinejdžerskom periodu, uvek sam o njoj mislila kao o dve osobe. Evidentno je njeno dvojstvo; njena dva lika i njene dve priče. Jedna priča o nesigurnoj, nežnoj, neprihvaćenoj i nezaštićenoj devojčici i ona druga o hrabroj, agresivnoj začetnici novog spiska kriterijuma za žene. Jedna zbog koje je živela i ona druga zbog koje je umrla. Jedna koja je išla ka svom kraju da bi druga počela. „Tako u programskoj knjižici predstave „Ko je ubio Dženis Džoplin“ svoju odluku da udvoji taj lik, da na scenu izvede dvije glumice koje će igrati tu hrabru a tako krhku djevojku, bosonogu u trapericama, obrazlaže redateljica, Sonja Petrović. I čini to s pravom, iz te dvije vizure lakše nam je pojmiti i uvidjeti tko je ustvari bila Janis Joplin. Predstava je nastala u suradnji Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada i programa „Raznoliki mladi u raznolikim društvima – girls power“ organizacije OPENS / Omladinska prestonica Evrope Novi Sad / po tekstu Tijane Grumić, dramaturginja je Nikolina Stjepanović, likovno rješenje kostima dala je Senka Ranosavljević a scenografsko Željko Piškorić. Igraju, pjevaju i sviraju: Bojana Milanović i Sonja Isailović, one su ta dva izvanredna ženska vokala što utjelovljuju život i smrt Janis Joplin, uz njih tu su lica koja ju prate kroz njen kratki život, ujedno i partneri u muziciranju, članovi benda – Stefan Vukić, Dimitrije Aranđelović, Vukašin Ranđelović, Petar Banjac, Filip Grubač i Igor Sakač.
Fokus predstave/koncerta jeste na muzičkim numerama, obje glumice to izvode vrhunski, no autorski tim želi njome poručiti i nešto više, ne samo podsjetiti na kratak i buran, drogom osjenčen život čuvene kantautorice. Ističe to i autorica teksta: „Nažalost, Dženis Džoplin danas ređe pamtimo po tome šta je sve uradila za žensku borbu i emancipaciju žena, a češće po načinu kako je živela, pa na kraju i umrla, a koji mahom osuđujemo. Isto tako, sve ono što danas znamo o Dženis, a što nije njena duboko potresna i dirljiva muzika, jeste ono što čujemo od ljudi koji (misle da) su je poznavali kroz razne intervjue, knjige i filmove o njoj. Zbog toga je nastao ovaj komad – napisan je za pozorište, jer je pozorište jedini medij u kom možemo da damo glas upravo samoj Dženis Džoplin da konačno ispriča svoju priču“.
A ta priča vodi nas u mali američki gradić Port Arthur, mjesto njena rođenja, u prve sukobe sa roditeljima i sredinom u kojoj je živjela, – „zašto ne možeš da budeš kao sva ostala deca“, u njene prve pobune kada upozorava ljude oko sebe – „ako nastavite da ćutite izgubićete sebe“, u prve susrete sa bitnicima i hipicima, ali i sa marihuanom što će je, postupno, odvesti i na mnogo ozbiljniji i pogubniji trip: LSD, Met, heroin…
Predstava se gradi po slojevima: monolozi glavnog lika, dijaloški pasusi u kojima se obračunava sa neistomišljenicima, ali i kojima se donose njene brojne ljubavne veze, više ili manje sretne, muzički pasaži – uz njih, najupečatljiviji su, nedvojbeno, prizori u kojima Janis Joplin iznosi neke autobiografske detalje i pojedinosti, zapažanja o sebi i životu što je manje poznato u javnosti. Recimo, kada kaže: „…Ja sam kornjača. Kornjače su nadrkane. Kornjače imaju zgužvano, namršteno, naborano lice i nadrkane su da bi izbegle opasnost. Ako opasnost ipak dođe, one se sakriju iza svog oklopa… Da, ja sam kornjača“. Janis Joplin, nažalost, nije imala oklop iza kojega bi se mogla zakloniti, sakriti od zla u svijetu, nepravde i strahota sa kojima se svakodnevno susretala i protiv kojih je ustajala. Jedino mjesto na koje je mogla pobjeći bila je njena muzika, govorila je da onog trenutka kada izađe da pjeva pred 25.000 ljudi na koncertu, da je to slično tomu da vodi ljubav sa svima njima, ti ljudi postaju ona, tek tu ona osjeća da negdje pripada, tek tu pronalazi nekoga tko je kao ona. Jer, kako kaže: „ljubav će spasiti svijet“ – no njoj to više neće moći pomoći, predoziraće se u svojoj 27. godini, u sobi 105 holivudskog „Lendmark“ hotela. Predstava „Ko je ubio Dženis Džoplin “pokušava zaviriti u tajnu te smrti, otkriti tko sve stoji iza nje, osvijetliti njen život i sudbinu iz nekog intimnog ugla, njenog doživljaja svijeta i ljudi koji su je okruživali.
Piše: Mladen Bićanić
Foto: Dejan Đurković