Predstava „Jugoslavija moja otadžbina“, prema tekstu Gorana Vojnoviča, a koju je brčanska publika imala priliku pogledati sinoć u sklopu ovogodišnjih Susreta, prema riječima selektora Vlade Keroševića našla se na repertoaru jer se radi o vrlo kvalitetno postavljenoj predstavi, igranoj na savršenom literarnom predlošku, izvanrednim glumačkim interpretacijama, a s druge strane izvanrednoj rediteljskoj koncepciji.
„Predstava kazuje tragično duboku, toplu antiratnu priču o ratnim zbivanjima u BiH, krajnje humanu. Jedan od prvih koraka koji me je približio motu ovogodišnjeg Festivala je bila upravo tematsko-sadržajna i idejno-estetska utemeljenost ove predstave. Opredjeljujeće je bila njena stilsko-žanrovska izvedba gdje se radi o savremenoj tragediji sa elementima savremene groteske. Problem u ovoj drami je u ljudima koji su također sahranili istinu u sebi. Oni imaju prošlost, sadašnjost koja je zatočena u prošlosti, ali nemaju iskorak u budućnost. Na današnjici je jako veliki broj ljudi koji se nalazi u takvom statusu života. S druge strane tu je potraga za identitetom jednog mladog čovjeka. Naravno, i ono što je klasika egzistencijalne drame, raspad obitelji uslijed militarizma. Ova priča nije bez razloga prevedena na 18 jezika, a dobila je i tri velike međunarodne nagrade. Ovo je, po mom mišljenju, ljekovita predstava jer predstavlja prvi korak progovora o savjesti društva u kojem živimo, ali iznutra, iz sebe“, kazao je profesor Kerošević.
Direktor Pozorišta Prijedor, Srđan Knjeginjić, podsjetio je da je ova predstava prvobitno trebala da bude kooprodukcija Pozorišta iz Kopra i Narodnog pozorišta Srpske, međutim nakon što su odustali, Pozorište Prijedor je uvidjelo priliku da uradi svoju prvu internacionalnu kooprodukciju.
„Predstavu igramo već godinu po dana, obišli smo mnoge festivale i dobili mnogo nagrada što je pokazatelj da ova predstava ima svoju čvrstinu i istrajnost“, dodao je Knjeginjić.
Reditelj Marko Misirača, naglasio je da su imali želju da se ova predstava odigra u Brčkom zbog samog Festivala.
„Predstava je nastala uslovno rečeno u gerilskim uslovima jer su i Pozorište Prijedor i Gledališče Kopar, dvije male kuće, uz značajnu pomoć Fondacije Friedrich Ebert Stiftung za BiH. Dogodila se premijera uz puno pritisaka razne vrste jer je tema vrlo osjetljiva. Najviše otpora je bilo kod onih koji nisu čitali roman i dramatizaciju. Ova priča otvara mnogo tema a najmanje smo se bavili pitanjem da li je taj čovjek kriv. Žao mi je što neki ljudi to nisu prepoznali, ali neki drugi jesu. Bilo je jako uzbudljivo uz sve poteškoće koje smo imali. Nekako smo se „hranili“ tim različitostima u jeziku, mentalitetu postojala je ta sinergija među tri ansambla. Dogodila se neka jako dobra energija i to nas je sačuvalo tokom procesa rada od svih spoljnih pritisaka da se ova predstava ne dogodi“, istakao je Misirača.
Glumac Boris Šavija, ponovio je da rediteljeve riječi, kako su se okupili i da su tokom procesa imali niz nesrećnih, ali i niz srećnih okolnosti, ali je na kraju ispalo tako da bolje ne može.
„Uprkos Koroni i produkcijskim izazovima, uspjeli smo od heterogene ekipe napraviti jedan ansambl. Kada igram ovu predstavu osjećam se kao da sam dio jednog novostvorenog ansambla koji igra samo ovu predstavu“, naglasio je Šavija.
Dio ansambla je i glumac Željko Erić, koji je u Brčkom na Susretima nagrađivan već dva puta.
On je rekao da što se tiče rada na ovoj predstavi, da je bilo zadovoljstvo raditi sa kolegama iz Slovenije, ali i iz drugih pozorišta u BiH.
Na konferenciji je učestvovao i slovenački glumac Igor Štamulak, koji je ovom prilikom kazao da je njegov otac imao običaj reći, da kada je počeo rat na Balkanu, da za vojnike nema granice u Jugoslaviji, uporedio je to i poručio je da za artiste nema i ne smiju da bude granice.
Mladen Bičanić, pozorišni kritičar, saglasan je sa selektorom Keroševićem i on smatra da je predstava „Jugoslavija moja dežela“ ljekovita, čak iscjeliteljska, da nam pokazuje put kojim je moguće poći i koji nam može pomoći da iz svega toga izađemo van.
Predrag Nešović, istakao je da je brčanska publika najbolja publika na svijetu, te da ovaj Festival živi za publiku koja ga i održava.
„Igrati pred takvom publikom je dobro, a za vas treba da znači da ste uradili dobar posao. Ako se koja predstava direktno i najindirektnije uklapa u ovogodišnji slogan Festivala „Bolest društva“, onda je to ova predstava. Da je sveopšte rečeno tačno i da bi trebalo da se vrlo ozbiljno uzme u obzir i da se o tome razmisli. Ukoliko to ne uradimo nećemo biti na dobrom putu“, rekao je Nešović.
Piše: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Dejan Đurković