“Pokojnik” je posljednja satirična komedija koju je Nušić napisao u 70. godini života, i jedna je od rijetkih zbog kojih nije morao ići u „'apsanu“. Razlozi što nakon njezinog obznanjivanja nije bio hapšen su nepoznati ali je za pretpostaviti da je u pitanju izostanak konkretnih asocijacija na neke od tadašnjih moćnika iz svijeta biznisa i politike. Naime u „Pokojniku“ se Nušić obrušio na cijelo društvo, na stubove društva – one koje bismo danas eufemistički nazvali političkom i poslovnom elitom. I naravno, načelna, suštinska kritika, kritika koja predstavlja analizu korijena i porijekla društvene korupcije, nikoga nije interesirala – jer nije predstavljala opasnost ni za koga pojedinačno. „Stubovi društva“ bili su ravnodušni, kako tada tako i sada.
Sinoć smo na brčanskoj sceni gledali „Pokojnika“ koga je po tekstu Branislava Nušića režirao i adaptirao Egon Savin. Zajednički projekat Crnogorskog narodnog pozorišta i Centra za kulturu Tivat naišao je na odlične reakcije publike koje jasno pokazuju aktuelnost i bliskost teme.
U predstavi igraju: Marko Baćović, Bojan Dimitrijević, Branka Otašević, Goran Vujović, Aleksandar Radulović, Lazar Dragojević, Slavko Kalezić, Slobodan Marunović, Stevan Vuković, Dejan Ivanić, Stevan Radusinović, Radmila Božović, Jadranka Mamić, Dragan Račić i Slobodan Vujadinović. Autorski tim predstave čine: Vesna Popović, scenografkinja, Jelena Stokuća, kostimografkinja, Gordana Bulatović, asistentkinja kostimografkinje, Dubravka Drakić, scenski govor, organizatorka Gordana Smodlaka, izvršna producentkinja Nela Otašević, i asistentkinja reditelja Radmila Božović.
Svijet slabih patrijarhalnih domaćina, smiješnih skorojevića i nepametnih ali ciničnih buržuja ustupa mjesto opasno grotesknim ljudima građanskog društva koje vodviljske životne promjene pretvaraju u otporne i samožive licemjere. Oni znaju da na složeniji način umnožavaju opljačkana dobra i bogatstva uz pomoć novca i vlasti. Nušićev naum da komično i satirički prikaže aspekte relativiteta ljudi i društva koje živi od laži – veoma smisleno i upečatljivo realizirao je u ovoj predstavi Egon Savin. Verbalna komika, tipizirani likovi, situaciona komika pojačana je visprenom ironijom i suzdržanim sarkazmom. Ova inscenacija oštro osuđuje društvo u kojem vlada licemjerje, nemoral i preljub. Pokazuje se kako pojedinac i danas, nema šanse u borbi protiv vlasti i kapitala. Lakše je društvu dokazati kako je živ čovjek mrtav, nego što Pavle uspijeva dokazati da je živ. Čovjek je ogoljen u svojim porocima, u svom opsesivnom snu o vlasti i bogatstvu, i potpuno je svejedno da li će to bogatstvo biti oteto, opljačkano ili zarađeno.
Suma sumarum: Gledali smo jednu zahtjevnu glumačku predstavu, u kojoj su pomjerene neke stvari koje su opća mjesta, ostvarene poruke iz podteksta i konteksta angažovanog teatra koji autentično prikazuje tek jedan segment Bolesti društva.
Piše: Almir Zalihić
Foto: Dejan Đurković