„Kerempuh“ je prve večeri ovogodišnjih susreta pred brčanskom publikom donio predstavu koja je svevremenska te univerzalni pokazatelj ljudske pohlepe koja se proteže u svakom društvu i u svakom vremenu. Ovaj klasik svjetske komediografije iz 1668. pokazuje i mnoge dodirne tačke i s današnjim bh. društvom. U intervjuu za nas je govorio Hrvoje Kečkeš, glavni akter ove predstave koji je utjelovio lik Harpagona, besramnog i patološkog škrtca.
Danas smo gledali adaptiranog i modernog Škrtca, ali lako čitljivog u ovo vrijeme.
Mislim da je potrebno ponudit,i kada se radi o klasicima, malo drugačije čitanje i neku dodanu vrijednost, nešto što najkraće rečeno nismo do sada vidjeli i onda je lakše doprijeti do današnje publike a opet, istovremeno, im predstaviti jednog klasika koji je svevremenski i koji je uvijek, kao što je običaj s takvim djelima, uvijek aktualan.
Od čega ste vi polazili kada ste razrađivali lik Harpagona?
Polazili smo od ljubavi, bila je iskrena ljubav i Harpagon iskreno voli novac i u tome je stvar. Ovdje mnogi iskreno vole. On pomisli da voli djevojku ali ne, on iskreno više od toga voli novac. Ali riječ je zapravo o cijelom komadu, zapravo o jednoj iskrenoj ljubavi i bez obzira na to što je to materijalna ljubav.
Molijer je prije 350 godina napisao ovo djelo, i od tada do danas kao da je precizno definirao sva dolazeća društva nakon toga.
Jasno je samo po sebi da je taj materijalizam duboko ušao u pore društva. I ne samo da je to nekakvo naše određenje da li jesmo ili nismo materijalisti, taj materijalizam je zapravo uzeo nas, nismo mi njega i jednostavno naravno da je čovjek ovisan o barem onim elementarnim materijalnim stvarima. Ovdje je potencirano da bi se lakše detektirale neke stvari koje su specifične za današnje vrijeme.
Kako je Vama bilo raditi na ovom komadu i u ovom liku?
Ovo je iskreno bio ogroman izazov ponajviše fizički, tako da paralelno s tim nekim klasičnim glumačkim izazovima, zamkama i traženjima, bilo je potrebno i fizički savladati sve to. Predstava je dosta duga a fizički zahtjevna i nekako kad se dugo ne igra onda i to dolazi više do izražaja i više dolazi u prvi plan ovaj fizički segment.
Kako Vam je u Brčkom, niste prvi put ovdje.
Naše kazalište dolazi svake godine i ja osobno imam najmanje šest sedam igranja ovdje. Uvijek nam je prekrasno i uvijek nam je žao što, ali to je na svim festivalima, i to je problem nas glumaca koji smo zauzeti i koji već sutra imamo nove predstave, što nemamo priliku da ostanemo u ovom prekrasnom gradu, da se družimo, da pogledamo druge predstave iz regije.
Kazalište ili film/serija?
To su dva totalno različita sporta i to je jako teško odrediti. Kazalište je baza, kazalište je ishodište i od tuda je sve počelo, tu mi je i angažman, to je moja ljubav i moj posao. Televizija ili film, to su izleti, lijepi izleti, dragi izleti ali oni ipak nisu baza, niko nema angažman na filmu da dobiva plaću. Ali jako mi je drago raditi pred kamerama, volio bih da se stvari ponovno zavrte i da se i te stvari još više rade, a kazalište je kazalište, ljubav koja će uvijek biti tu. Drago mi je vidjeti ovu publiku ovdje i vidim na njima da je i njima potrebno kazalište.
Piše: Kristian Bilić
Foto: Dejan Đurković