Kerempuhov „Škrtac“ u režiji Dore Ruždjak Podolski i adaptaciji Tomislava Zajeca koketirajući s elementima estradne i kič kulture, ističe situacijsku, karikaturalnu komiku, pa na izvjestan način nadograđuje klasične Molièreove likove koje pokreću iste niske strasti kao i naše suvremenike. Univerzalni problemi gramzivosti, srebroljublja i škrtosti, koje se prepliću s privatnom sferom pojedinca, prikazani su kroz tipski lik tvrdice, te su u suvremenoj (ovovremenskoj) kazališnoj obradi postali još prepoznatljiviji i ogoljeniji.
„Škrtac“ je priča o bogatom starcu Harpagonu, čija patološka škrtost ne štedi ni njegovu djecu, sina Cléantea i kći Élise, koji se u nedostatku izbora pokoravaju očevim željama, snalazeći se kako znaju i umiju u krajnjoj neimaštini na koju ih prisiljava njegova ekstremna štedljivost. Zato se Cléante zadužuje po gradu i ne usuđuje se zaprositi djevojku koju voli, jer joj nema što ponuditi, a Élise ne smije ni pomisliti da ocu kaže da voli Valèrea, siromašnog momka plemićkog porijekla koji je u potrazi za porodicom od koje je kao dijete odvojen u brodolomu. Da bi bio što bliže svojoj dragoj i pokušao se nekako umiliti njezinu ocu, Valère se zaposlio kao upravitelj Harpagonova imanja. Dok Cléante uz pomoć vjernog pomoćnika La Flèchea smišlja kako pribaviti novac za svoje ženidbene planove, Harpagon odjednom svojoj djeci obznanjuje: oženit će prelijepu i mladu Mariane, siromašnu kći neke udovice, a njegova će djeca, da bi mu nadoknadila miraz koji on sam neće dobiti, poći za dvoje dobrostojećih udovaca, kako bi njihov imetak potom bio pridodan njegovom. Problem nastaje kada se ispostavi da je Mariane djevojka koju voli i Cléante, a proključali otpor dvoje mladih prema očevoj bešćutnoj gramzivosti čitavu će priču skrenuti u novome smjeru, koji uključuje krađu Harpagonove škrinjice s blagom, a potom sudsku istragu.
Molièreov antiheroj Harpagon, u interpretaciji Hrvoja Kečkeša, prikazan je kao besramno škrt i samoživ, ali i vanredno simpatičan i duhovit.
Maja Posavec je u ulozi Élise pokazala veliki glumački potencijal, stvorivši lik koji glatko prelazi iz djevojačke pokornosti u farsičnu nakaradnost, a koji suštinski karikaturalizira Élisinu »praznoglavost« .
Linda Begonja maestralno je odigrala lik Frosine, dajući predstavi novi urnebesni ritam što je publika prepoznala i nagradila aplauzima.
Glumački ansambl još čine Josip Brakus kao Cléante, Filip Detelić koji igra Valèrea, Iskra Jirsak kao Mariane, Borko Perić kao kočijaš i kuhar Jacques, Luka Petrušić je La Flèche, a Dražen Čuček Anselme, dok epizodne uloge u predstavi imaju i Damir Poljičak kao sudski istražitelj, te Karlo Mlinar u ulozi la Merluchea, Simona i sudskog pisara.
Ova inscenacija “Škrtca” stilski se, dijelom, naslanja na jezoviti imaginarij Tima Burtona, u kostimima i šminki prošaran kabaretskom šarolikošću (scenograf je Stefano Katunar a kostimografkinja Barbara Bourek), dok atmosferu humorne jeze gradi pretjerivanjem u gestikulaciji koju pojačavaju blage „horor“ muzičke sekvence čiji je autor Stanislav Kovačić.
Ukupni utisak je da je ovo dobro režirana, vizuelno atraktivna, te glumački znalački odigrana predstava koja je brčanskoj publici podarila 150 minuta kvalitetne zabave i povremeno gromoglasnog smijeha.
Piše: Almir Zalihić
Foto: Dejan Đurković