Scenografiju u predstavi „Usidrene“ hrvatskog narodnog kazališta split, kojim su otvoreni ovogodišnji susreti pozorišta u brčkom, potpisuje Vesna Režić.
Recite nam kako je došlo do saradnje na ovom projektu?
Stalni sam suradnik HKN Split, a inače sam samostalni umjetnik pa tako radim na ugovor o autorskom djelu. Za ovu predstavu kontaktirala me redateljica Anastasija Jankovska s kojom sam prije surađivala dok je još bila samo glumica, odnosno dok nije postala redateljica. Kontaktirala me je da radimo na „Usidrenima“, to je jedan divan tekst Elvisa Bošnjaka. Sve se događa na jednom otoku i Anastasija mi je dala vrlo jasnu uputu da želi da napravimo jedan brod koji tone, ustvari brod koji je već potonuo i na dnu mora je s raspadnutim jedrima. I na osnovu te upute sam napravila ovu scenografiju.
Pretpostavljam da Vam inspiracije nije nedostajalo s obzirom na to da ste rođena Dalmatinka. Scenu krase velika jarboli i jedra, topli tonovi drveta, prirodni materijali. Koliko je ustvari ova scena zahtjevna?
Scena ustvari izgleda dosta jednostavna ali jako je zahtjevna za montažu. I sve ovisi o detaljima, a najviše od toga gdje igramo jer nisu sva kazališta ista. U HNK Split smo se već navikli na to, ali kada dođemo u nove prostore, kao sada u Brčko, treba nam dosta vremena za montirati da bi dobili zadovoljavajući izgled scenografije. Ali snašli smo se i ovdje na vašoj sceni.
Koliko je redateljica, ali i ostali suradnici na predstavi, pa i glumci uticali na konačan izgled ove scene?
Redateljica je sudjelovala najviše, glumci malo manje. Uspjela sam ustvari od prvih skica koje sam napravila da realiziram ono što sam htjela. Iako nismo bili sigurni da ćemo uspjeti jer je prilično specifično s tim jarbolima koji se dižu uz pomoć cugova, trebalo je to napraviti za vidjeti kako će se ponašati. Jednostavno jarbol poteže cug i mi ne znamo gdje će cug završiti, hoće li udariti u neki reflektor sa svjetlom. Najveći nam je problem bio malo termina na pozornici kod nas u kazalištu gdje imamo i operu i balet, te činjenica što će se dogoditi s jarbolima kad ih donesu. Tako da su glumci znali pitati kad će doći jarboli, hoće li moći hodati po njima i slično. Glumcima nije bilo lako čekati 10 dana pred premijeru za vidjeti hoće li moći hodati i sjediti na jarbolima, a na kraju je ispalo da su mogli sve što je dogovoreno. Tako dok jarboli nisu došli na scenu nismo bili sigurni da ćemo dobiti ono što sam htjela, ali uspjeli smo. I na izvedbama do sada je uvijek bilo sve uredu, nije bilo nikakvih problema.
Potonuli brod na dnu mora s raspadnutim jedrima šalje na kraju poruku.
Da, kao što ste vidjeli na kraju se ti srušeni jarboli potonulog broda na dnu mora podižu i jedra se rastežu, i taj brod ipak otplovljava dalje u svjetliju budućnost. Poslana je jedna optimistična poruka.
Koliko je danas teško napraviti dobro scenu kada je u pitanju finansijski aspekt?
Mislim da većina stvari ipak zavisi od ideja. Ideja je puno važnija od novaca. Ova scenografija nije puno koštala, međutim, važno je imati novaca jer ipak ideja se ne može realizirati bez toga.
Koliko ste do sada, u svojoj karijeri, uradili scenografija, i da li ima neka koja Vam je posebno draga, na koju ste izuzetno ponosni?
Uradila sam više od sto scenografija, a upravo ova u predstavi “Usidrene” mi je jako draga, ako ne i najdraža. Jer jako volim more i brodove, posebno drvene i čak imam jedan mali drveni brod. Tako da je ova scenografija nekako jako vezana uz to što mene inače u životu zanima. I drago mi je da sam je napravila i da su i redateljica i glumci zadovoljni. A kao drugu mogu spomenuti predstavu „Hamlet u Mrduši Donjoj“, HNK Mostar, koja je igrala ovdje kod vas prije pet godina. I ta mi je scenografija u toj predstavi izuzetno draga.
Razgovarala: Sanita Jerković Ibrahimović
Foto: Privatna arhiva FB