Ovogodišnji Susreti pozorišta u Brčkom održavaju se u čudnim okolnostima, protkanim strahom od virusa Corona i isprepleteni različitim epidemiološkim mjerama. Unatoč tome, tradicija održavanja Festivala u Gradu teatra nije prekinuta, a Brčko je i ove godine podiglo zavjesu za zvučne predstave iz zemlje i regiona. Sedme festivalske večeri na programu je bila predstava “Arzamas”, beogradskog Zvezdara teatra. Arzamas je napisala Ivana Dimić, te dramaturški i obradila, a reditelj predstave je Ljiljana Todorović.
“Arzamas” je na scenu donijela sjajna glumačka trojka: Branka Petrić, Nela Mihailović i Milan Lane Gutović. Ova glumačka ekipa je kroz obilje smiješno-tužnih scena ispričala priču o odnosu roditelja i djeteta, tačnije majke i kćerke, kada se život roditelja neizbježno bliži kraju i kada je vrijeme za posljednji rastanak. Smrt u predstavi igra fantastični Lane Gutović, čija uloga treba napraviti vezu između predstave i publike, tim više što svako iz publike može, na osnovu nekog ličnog iskustva, biti mjerodavan sudac u ovakvim situacijama.
Ljiljana Todorović je u Riječi reditelja na zvaničnom portalu Zvezdara teatra napisala: Smiješnotužna i tužnosmiješna priča o tri samoće: o samoći ostarjelog roditelja, o osami odraslog djeteta koje se o tom svom roditelju brine i o njihovom sudaru sa usamljenošću smrti, da, smrti od koje svi okreću glavu i u panici od nje bježe… O ljubavi jedne Majke, jedne Ćerke i, jedne jedine – Smrti. Je li moguće i, ako jeste, kako prihvatiti spoj Erosa i Tanatosa? Suživot života i smrti? Može li se zamisliti ljubavna kohabitacija između njih? Na kraju krajeva, može li Smrt, kojoj poslovično pripadaju uglavnom najgrozomorniji epiteti, može li ona, kroz svoju potrebu za ljubavlju, dakle – može li Smrt biti (i) SMEŠNA? Kad priču osvijetlimo iz drugog ugla, vidimo: sudaraju se život, savršeno poznat i smrt, apsolutno nepoznata. Naime, životna situacija u koju nas priča uvlači skoro da je prozaična, svima nama je savršeno poznata… Svakoga je neka majka rodila, svako je nečije dijete. Isto tako, mnoga od te djece već imaju, ili će imati, vlastitu djecu.
Svako ima majku, a mnoge od njihovih ćerki takođe su i same postale majke, ili će postati. Ipak! Iako satkana od poznatog, bliskog i prepoznatljivog životnog materijala – opet je svakome od nas životna situacija GUBITKA roditelja nova, nepoznata, užasavajuća; za nju nikada niko nije spreman. Toliko novog i nepoznatog – u poznatom! A nasuprot tome – beskrajno mnogo nepoznatog, neznanog i nedokučivog u kraljici tajni, kakva je smrt. Jer smrt je tajna, a ne zagonetka. Pa dobro, može li ljubav pobijediti smrt? I uz to obje spasti od samoće? Ima li smrt dostojnijeg protivnika od ljubavi? „Sreća i smrt – eto to je arzamaski užas“, podsjeća Ivana Dimić… Umijemo li mi, smijemo li, možemo li ikako – i kako – da prihvatimo smrt kao sastavni dio života? Ima li među nama i onih zaljubljenih u smrt? E, u našoj priči ima jedna… irukandži. Ne vrijedi. Izdaju me riječi. Morate pogledati predstavu.
Na istom mjestu, u Riječi pisca, Ivana Dimić kaže: Arzamas je roman o sreći i smrti koje se sudaraju kroz svakodnevni život majke koja odlazi i ćerke koja ostaje. Za potrebe dramske radnje u adaptaciju romana uveden je lik Smrti kao svemoćnog impresarija koji direktno utiče na događaje. Smrt će odnijeti majku igrajući tango sa ćerkom, ali ljubav će prevladati, jer je ljubav jača od smrti. Predstava Zvezdara teatra je stvaralački čin koji se rađa iz darova nezavisnih od pisca. Tako meni preostaje da predstavu dočekam sa povjerenjem, strepnjom i ljubavlju i da joj poželim kvalitetan susret sa publikom i dug scenski vijek.
Premijera predstave održana je 24.12.2019. godine, a osamdeset minuta premijernog izvođenja je praćeno aplauzom publike. Od tada, “Arzamas” je predstava za koju se traži karta više.
Nažalost, mi u Brčkom nismo imali priliku uživo osjetiti glumački žar na sceni, a i glumci su bili uskraćeni za iskrenu reakciju i gromoglasan aplauz, kojim brčanska publika itekako dobro zna nagraditi kada osjeti kvalitet predstave, prepoznajući i humor i tugu izvedene iz svakodnevnog života i konstantne borbe za preživljavanje.
Piše: Alma Kajević