Još jedna predstava u okviru zvaničnog dijela XXXVII Susreta pozorišta/kazališta u Brčkom, koja je prošla selekciju, nije odigrana na festivalskoj pozornici. Riječ je o predstavi „O medvjedima i ljudima“ koja je autorski i rediteljski projekat Saše Anočića. Naime, sarajevsko Narodno pozorište, koje je producent ove predstave, je u petak, 20. novembra 2020. godine obavijestilo Direkciju Susreta da neće moći odigrati pomenuti komad u utorak, 24.novembra 2020. godine, zbog toga što je jedna od članica abasambla pozitivna na Covid 19. Rezultati testa koji su dobijeni dan prije zvaničnog otkazivanja su potvrdili da je Corona ušla i u ansambl NP Sarajevo.
Tako festivalska publika neće moći da pogleda predstavu koja na crnohumorni način govori o borbi pojedinca u društvu za opstanak. Pri tome, iako su pojedinci svakodnevno rastrzani raznoraznim smicalicama bilo institucija, bilo pojedinaca, imaju toliko elana da na život gledaju sa one vesele strane. Nose u dubinu svoga bića razna oštećenja postupcima ljudi, ali u njima ima toliko dobrote ili je ostalo da oni sami plijene željom za još jednim pokušajem kako bi dobili ili se makar izborili za život dostojan čovjeka.
U svojoj poruci sarajevska predstava se obraća najbližim srodnicima onih koji se svakodnevno bore za opstanak i koji su povrijeđeni ili oštećeni sa mnogo strana. Povrijeđeni kao ljudi sa mnogo strana kao nekako da im je najlakše da svoju srdžbu i ljutnju ispolje prema svojim najbližima. Ali, svi oni imaju veliko srce koje ipak i pored svega ne mrzi, nego razvija ljubav i prijateljstvo prema svojim najbližima. Kao da im nastoje pokazati da su i oni ljudi koji imaju svoje trenutke slabosti čiji je uzročnik negdje na nekom drugom mjestu i da ih njihovi najbliži najbolje mogu shvatiti u toj vječitoj borbi za opstanak. Jer, oni ipak imaju veliko srce i nisu toliko agresivni koliko su pokazali u trenutku slabosti ili nesmotrenosti. Zapravo, oni se ponašaju isto kao „medvjedi“ koji iako djeluju na prvi pogled arogantno i surovo, bez osjećaja bliskosti i prijateljstva prema svojim srodnicima. Ali, oni ipak imaju dobro srce koje kao „medvjedi“ skrivaju duboko u svom organizmu.
Svaki običan i mali čovjek u južnoslovenskom regionu je doživio i prošao sudbinu Anočićevih junaka. Pri tome, oni su u toj svojoj povrijeđenosti izašli iz kože medvjeda i pokazali da su ljudi koji imaju osjećaje i emocije prema svim lošim postupcima koje su napravili u jednom trenutku prema svojim najbližima.
Rediteljski postupak je razvodnio značajan vremenski period trajanja predstave, od njenog početka, na potpune otuđenosti likova jednih od drugih. I na njihovu potpunu izolovanost. Ali, oni u jednom trenutku počinju da upadaju u život jedni drugima i ta linija se slijedi sve do kraja predstave. Pokazuje to da oni koji ugrožavaju svakodnevnu egzistenciju ljudima, djeluju izolovano, bez obzira da li su u pitanju pojedinci ili institucije. Ali, kada pritisak postane mnogostran onda se svi udružuju u svojim problemima, nadopunjuje svako svoju priču sa iskustvom onoga drugoga i počinju javnu borbu za svakodnevni opstanak.
Stvarajući crnohumornu sliku nesavršenosti ljudi opterećenih svakodnevnim traumatični stanjima Saša Anočić nastoji nasmijati ljude, budući da su smijeh i humor najbolji način prevazilaženja svih tih turobnosti svakodnevnice koji narušavaju psihičko i mentalno zdravlje. A to zdravlje je dobrano narušeno svakojakim pošastima, od kojih ona pandemijska, koja je vršila svakodnevni pritisak na egzistenciju čovjeka u razdoblju kada se odvijao rad na sarajevskoj predstavi, uzima poseban zli danak.
Osobenost Anočićeve autorske poetike i u ovoj predstavi dolazi do izražaja na način da je on inovator koji probleme borbe za opstanak rješava na način da pronađe nove crnohumorne žaoke, koje ponekad prelaze i u satiričke bodlje koje su kontrapunkt raspletu radnje.
Sarajevsku predstavu „O medvjedima i ljudima“ potpisuje stvaralački tim Saše Anočića kao autora i reditelja, zatim Džejna Hodžić kao dramaturginja, pa Josip Lovrenović kao scenograf i Lejla Hodžić kao kostimograf. U predstavi igraju: Mediha Musliović (Zdenka), Aleksandar Seksan (Jadran), Isa Seksan (Zlatan), Minka Muftić (Baba Piroška), Milan Pavlović (Gradimir), Sanela Pepeljak (Marijana) i drugi.
Ni jedna od navedenih uloga se ne može odrediti kao glavna. Sve su one podjednako važne i značajne i vjerno oslikavaju malog čovjeka koji vodi svakodnevnu borbu za opstanak. Glumački ansambl sarajevske predstave je sve te likove kreirao na jedan zanimljiv i inspirativan način. A i sami tekst je tome značajnim dijelom doprinio.
Piše: Srđan Vukadinović
Foto: nps.ba