Šeste večeri ovogodišnih Susreta imali smo priliku pogledati predstavu Kozocid Gradskog pozorišta Podgorica. Riječ je o autorskom projektu Vide Ognjenović, a osim nje u autorskom timu su i dramaturškinja Dragana Tripiković, scenograf Geroslav Zarić, kostimografkinja Ljiljana Dragović i kompozitor Zoran Erić. Baš kao i prethodne večeri, predstava koju smo gledali dolazi ovjenčana nagradama s jednog velikog festivala, sa Sterijinog pozorja, što je sigurno potvrda kvaliteta i Susretima i njihovoj selekciji.
Predstava započinje polako, pomalo usporeno. Grupa seljaka došla je kod onoga što bi se danas zvali predstavnika lokalne vlasti da saznaju koliko imaju pravo da zadrže koza po domaćinstvu, nakon planiranog smicanja koza, što je prvi korak k najavljenoj industrijalizaciji. Njihovo saznanje da koza u njihovom kraju uopšte neće biti, pokreće niz događaja s obzirom da je za seljake koza egzistencijalno važna. Kroz nekoliko faza sukoba seljaka i progresivne struje i ambiciozne omladine postaje jasno da oni koji odlučuju ne vide očigledno – da je koza jedino prirodno dobro koje može uspijevati na ovom kamenitom predijelu – i da ne trpe kad im se kaže da su pogriješili. Ovaj sukob završava dosjetkom, nastankom ovcokoza, odnosno kozom sa ovčijim krznom prebačenim preko njenog hrbta.
Od laganog početka, tempo predstave se ubrzavao kako je radnja odmicala. Poseban preokret u radnji, i to ne samo u toku priče već i tempu predstave, donosi lik Profesora, velikog stručnjaka za koze iz Beograda. Njegov dolazak unosi i treću, potpuno drugačiju perspektivu na slučaj koze. Naime, seljaci u njima vide rješenje svoje egzistencije, vlast štetočine i kočnicu napretka, a Profesor je njima fasciniran kao živim bićima. Jasno, on se mnogo bolje razumije sa seljacima nego s predstavnicima vlasti, a njegov autoritet kao naučnika jedino njemu omogućava da s vlašću polemiše kao ravnopravan oponent.
Kao i većim dijelom Susreta, i Kozocid je ansambl predstava. Dvadeset glumaca i pet statista odigrali su dobru predstavu, iskoristivši maksimalno ono što im je ovaj tekst pružao. Uz jasan kostim i pomalo nezahvalnu scenografiju, uspjeli su jasno predstaviti veliku muku malih sela, u moru giganstkih ideja onih koji nam kroje sudbinu.
Kozocid je predstava koja se bavi položajem malih ljudi u vremenu velikih promjena, o ljudima koji od ideologije poznaju samo preživljavanja (i koju kozi preko toga), i koja nas podsjeća da svaka velika promjena traži svoje besmislene, pameću i logikom neopravdive žrtve.
Piše: Elvis Ljajić
Foto: Dejan Đurković